ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

NISI SAMA
Dali osjetiš
kad na drugom kraju sobe
gledam te dok hodaš
kad na drugom kraju grada
nisi sama
dali osjetiš
kako struji među nama
ma gdje bili
nisi sama
dali osjetiš
kako ti se spušta leptir na rame
gdje ležala je moja glava
dali čutiš kako dišem
kad sklopiš oči
i znaj i kad nastupi tama
nisi sama
dali osjetiš
da ti u grudima još jedno srce tuče
i kad si daleko
kad misliš da si slobodna kao ptica
kad brišeš suze s nečijeg tuđeg lica
bilo kad, bilo gdje
nisi sama
nisi sama
...nisi sama

U jedan tren
nestane osmjeha
i zamre smjeh
ostaje gorčina
i trpak okus u ustima
i suza
u smrznutom srcu
zarobljena
u jedan tren
ja sam bio samo njen
a sad nesta svega
i osmjeha
poljubaca
i smjeha !!!

....S U T O N....
Nekad u sutonu tihom
bacim pogled u daljinu
tamo,možda neko čeka
netko poput mene gleda
kroz oblake
kroz kišu i oluje
gdje vjetrovi vječni struje
čeka,na zraku sunca
da oblake razbije crne
nekad u sutonu tihom
oslušnem more dok šumi
i valove dok pričaju priče
i vapaj odjekuje kroz vrjeme
jače od pjesme sirena
a ja čekam i gledam
tražim obalu drugu
i zatvorim oči,zaklopim uši
pustim sve šta mi je na duši
pa nek leti nek razbije tamu
nek vrišti nek te pronađe samu
tamo na obali drugoj
tamo gdje čekaš ti svoj suton
i pružaš ruke u daljinu
da te nađem kroz divljinu
pokidam okove oko srca
što neumje da voli
oko duše
navikle na boli
i da suton zamjenim zorom
ili novo noćnom morom.......

Malo sunca
i ja letim
srce brže kuca
čekaj me,dolazim
ne šetaj posve sama
čekaj me ja bit ću sunce
a ti budi moja tama

S DRUGE STRANE ŽICE...

Dok sjediš u uredu

i pališ računalo

ispijaš drugu kavu

misliš li na moju glavu

na svom ramenu

i dali tražiš tišinu

samo za nas

dali u tipkovnici vidiš spas

od dosade

od svih nepravdi

neispunjenih nadanja

želja,stremljenja

a tamo

s druge strane žice

jedno novo lice

traži nešto

možda poput tebe

sklapa oči

da vidi bolje

da osjeti

tvoju glavu

na ramenu

umornu

od želja

nadanja

da barem na tren

sanjate isti san

i dok budi se novi dan

i vruča šalica grije dlan

prsti lete tipkovnicom

kao šarenom slikovnicom

i sa druge strane žice

smješi se sad

već poznato lice

i poljubac leti lak

kroz bajtove

na drugi kraj

za novi dan

za smješak

ničim izazvan !!!

U jedan tren
nestane osmjeha
i zamre smjeh
ostaje gorčina
i trpak okus u ustima
i suza
u smrznutom srcu
zarobljena
u jedan tren
ja sam bio samo njen
a sad nesta svega
i osmjeha
poljubaca
i smjeha !!!

JEDNOM SAM NAPISAO.......
Jednom sam napisao naljepšu pjesmu
pobrao pljesak i ukrao pogled
tajnovit,sjetan...
jednom sam napisao predivnu pjesmu
ko šarenu bajku punu boja jarkih
i poljubaca i leptira..
jednom sam napisao strastvenu pjesmu
i dodirnuo bedra od zlata
nježno otvorio vrata..
jednom sam napisao tajanstvenu pjesmu
duboku ko ljubav ko zvjezde visoko
tako blizu a tako daleko
jednom sam napisao smješnu pjesmu
ko osmjeh tvoj kad zatvoriš oči
i samo se srcem smiješ...
jednom sam napisao tužnu pjesmu
kad sam pogasio svjetla
u tami ostao sam..
jednom sam napisao laganu pjesmu
kad si mi došla naga u san
mokra od rose i noge bose..
jednom sam napisao prazan list
tvoje tjelo mi bilo kist
usnama sam crtao srce
dušu utkao u komad papira
i slušao vrjeme kako samo za nas svira
otkucaje bez minuta igra bez mira
jednom ili nijednom
pustiću pjesmu i uzeti tebe
jednom bar jednom
zaboravit ću ja na sebe.

Pogledao sam je u oči, nije skrenula pogled,samo se nasmijala..očima..tako je ljepa kad se smije,skoro da nevidim tugu
skoro....
Rekla mi je zagrli me ,i ja sam je grlio
rekla mi je voli me..i ja sam je volio..poljupci su došli poslje..kao kapi
rose sa latica ruže..lagani..
Budi nježan..i bio sam ,budi poput sna
i san sam bio...
i otišao,tiho poput sna..kad dođe zora
i suce zagolica ti obraze..sa prvim
maestralom otplovio sam i ja...
gotovo je..rekla je...nije nikada
pomislio sam i dalje nosim ljepotu..
strujanja naših misli..dodir naših duša
i dalje me peče...
I nosim kamen ,koji nikad joj nisam dao..težak je u mojoj ruci..
vuče me nazad...al nema povratka..nema
veze nosit ču ga , nek me podsječa na sve ljepo..na sve šta mi je poklonila
i sve što sam joj dao..i mogao dati..
Nema veze...
naučio sam voljeti i biti voljen
naučio sam kako prevarit dan i
pretvoriti ga u san....
.....No još moram puno toga naučiti..
nadam se da če mi život dati vremena...
ili u nekom drugom životu nekom drugom
paralelnom svjetu...
sa nekom novom dušom..ko zna???

Kad te napuste svi
na koje si računao
kad se probudiš sam
uz zvuke koraka u daljini
uz svjetlo mistične zore
odlaze svi ,brodovi i ljudi
na neke puteve nove
i ona putuje s dugom
leti na repu komete
posuta prahom zvjezda
sablasna barka razapinje jedra
škripi kormilo staro
udara oluja jedro puca
čuješ samo srce kako kuca
na put krečeš i ti
nošen na nadi ko na krilma zmaja
da češ prvi doči do sunca
vratit je u sigurnost staroga kraja
otvorit opet varta raja
i dok oštriš mač spreman na borbu
zatvaraš oči upijaš njenu sliku
speman na sve
jer i kad te napuste svi
ostaješ ti
tvoja duša i srce zmaja
budi feniks
budi vatra,budi more
kreni i ne osvrči se
idi samo naprjed
ona čeka,sama
izgubljena međ zvjezdama
čeka..zato kreni
ne trati ni časa,,,

Napisat ću ti najljepšu pjesmu
pjesmu bez rječi,samo tišina
Napisat ću ti najbolji stih
bez rime i sloga,prava milina
Napisat ću ti iz same duše
bez pera i tinte...

samo mi reci

laku noć.....

Dok sjediš pored ekrana
i prstićima tipkaš tiho
i gledaš svoj odraz
kao u ogledalu tražiš sjenu
a kiša pada
u tvojim očima pljusak
ne boj se nisi sama
tamo s druge strane ekrana
neko na tebe čeka
nisi sama!!!

Dok prebirem po tvom tjelu
s puno pažnje kao po klaviru
i naljepšu glazbu stvaram
lagano se otvaram
tebi i jutru
kaplja znoja pada na tvoje grudi
i ja sam spreman da poludim
prsti lete sve brže i brže
kao da se boje dana
i ja šaram poljupcima po tvom tjelu
snažno grlim grickam ljubim
šapatom te tihim snubim
i srce ti kradem lako
I cjeli sam u tebi tvoja duša u meni
upravo dok puca mistična zora
i sunce se rađa iznad neašeg mora
na valovim strasti
Budi zreo kažem sebi daj odrasti
požuda je samo veo skini ga
i ogoli sebe i nju
do biti
ostanite pred zvjezadama goli
do boli
do spoznaje
da ljubav se rađa i nestaje
i opet rađa i ostaje
i kad sve stane
i nestane !!!

Gledam
kroz duge trepavice
i kaplje crna krv
iz kuta zjenice
baš kao kiše kisele
za pravovjerne
kao otrov
iz kojeg raste cvjet mržnje
pretvorene u ljubav
saginjem se
da ga uberem
da ga ne sprži sunce gnjeva
i osvete
prevarenih
izgubljenih
očekivanja i nadanja
gorak okus ostaje
nemogu ga isprati
ni pjesmama
ni stihovi puni požude
ni rime
nekih iskrivljenih rubova
prozirnih ogledala
al ja i dalje pišem
čekam svaku novu zoru
čekam svjetlost
koja dolazi
iz iščupanog srca
iz praznih prsiju
da uskrsne
u novi cvjet
bez trnja
u novi svjet
bez mržnje
u neka toplija jutra
i dok olovni kondori
bacaju tminu
i oblaci puni žuči plutaju nebom
ja pišem bjela slova
nevidljivom tinom
probijam put svjetlosti
u krug sa žitom
i ti ko lovac u raži
svoje svjetlo potraži
i ulovi ga
kao i ja slovo
nek sve je novo
nove bitke
nove laži
nova svjetlost
samo svoj put potraži
svoj put ,svoje svjetlo
što iz tame vodi
u mjesto
gdje svi smo jedno !!!

Kao vjetar proletjeću kroz tebe
posut pepelom ugaslih vulkana
novog feniksa izvlačim iz sebe
sad sam opet poput uragana
i punim se snagom ko papir slovima
moja je tinta ko krv crvena
ko crno vino puno požude
strasti da život opet osjete
moja slova lete kroz noć
i pazi se možda če neko do tebe doć
a samo je jedno dovoljno
da uzmem ti sve što ti je ostalo
bez pitanja i kajanja
ja dajem i uzimam
kroz spiralu eona vremena
čarobnim dahom zmaja
ja te darivam
i utiskam poljubac
kao pečat vječnosti
na oltaru ljubavi
što za tebe žrtvujem
kroz juče danas i sutra
kroz neprobuđena jutra
na krilma vječnosti
ja te odnosim
na vrata početka i kraja
na mojim rukama
da kušaš
malo blaženstva
i raja !!!

Volio sam Vas; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine više,
Ja neću da Vas rastužujem njom.

Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i nježno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.