...M@LLLena...

Da li znaš da će me svaki tvoj zagrljaj učiniti jačom,svaki tvoj poljubac pa makar i u obraz činit će me tvojom,a svaki pogled tvoj obarat će tlo gdje evo sada stojim i pokušavam zamisliti svoj život bez tebe.Nijedan drugi nije uspio da me zagrli tako čvrsto da sva zadrhtim i osjetim neku toplinu u duši.Ti si put do moga srca...Nježno bi naslonila glavu na tvoje grudi i slušala svaki otkucaj TVOGA SRCA.I tako se nekad probudim u noći i poželim da te nazovem da ti kažem koliko te volim i koliko mi značiš!!!
(OVAJ POST POSVEĆEN JE MENI JAKO VAŽNOJ OSOBI)

Ljubav je kao droga.U početku javlja se osjećanje euforije,potpunog predavanja.Kasnije,sutra,želiš još.Još se nisi zasitio,ali osjećaj ti se svidio,i uvjeren si da ga možeš kontrolirati.Misliš na voljenu osobu dvije minute,a tri minute je zaboraviš.Ali uskoro,navikneš se na tu osobu i počinješ u potpunosti da zavisiš od nje.Onda na nju misliš po tri sata,a zaboraviš je na dvije minute.Ako nije pored tebe,osijećaš se kao narkomani kad ne nabave drogu.U tom trenutku,kao što ovisnici o drozi kradu ili se ponižavaju da bi pribavili ono što im treba,ti si spreman na sve zbog ljubavi....

Nije da me baš tako dugo nije bilo,ali ok...ipak nisam pisala he he :)

...odlazim na neko vrijeme i neće me biti...
Žao mi je obrisati blog,ali neko vrijeme ću nestati.
Šaljem vam svima pusu,nekima veću,nekima manju...
Voli vas vaša MALLLENA...

 Povremeno volim zabaciti glavu preko ramena,osvrnuti se i sagledati stvari iz drugog ugla.Promijeniti perspektivu.Iako mi je Bog podario sposobnost uskakanja u tuđe cipele,dao mi je i izbor,pa pomno biram 'cipele' u koje ću uskočiti.Povremeno me zabole vratne žile i koščice od istezanja u neprirodnom položaju,al'mi se još nije dogodilo da prevrnem očima i više ih nikad ne uspijem vratiti na staro.
Istini za pravo,nikad ni nisam bila posebno pametna za sebe.Za druge-da,jesam.Dušu dala za druge.Čak mi je i hobi napravio zaokret u smjeru bavljenja isključivo i samo s ljudima,često izvlačeći iz njih ono najbolje.I odlična sam u tome.Izvrsna.I veseli me to,naravno.
Dajem se do kosti dokle god mislim da ima nešto lijepo što vidim,a drugi(još) ne znaju da to imaju.Volim biti tu negdje među ljudima.Volim pomagati.Volim slušati.Trudim se biti čovjek.
I bude lijepo,da.Nitko mi ne treba reći da je loše da bih znala da je loše!Ne mislim ni da nekom treba na čelu svijetliti neonska reklama "S.O.S."da bih znala  da samo jedna pametna rečenica može uljepšati situaciju i poslužiti kao odskočna daska za prema gore.Eh,da je uskočiti u tuđe cipele samo na čas...
Neke stvari se urežu u pamćenje.Baš kao što mi se u pamćenje urezao i propust(namjeran?) jer mi je rečeno da je suosjećanje jedno od cjenjenijih stvari na ovom svijetu.Jer,ima ga u tragovima.
A znakovi pored puta koje ne razumijem,gatanje iz šalice kave ili iščitavanje budućnosti iz zvijezda padalica...Pih.Nabij si ih u dupe :)
Sad i ovdje.Ovaj čas.Pokaži.Izreci.Potrudi se.Samo to je bitno.
Kako prostriješ,tako češ leći.Ako ne večeras,onda svakako sutra.A sa svakim idućim danom znat ću više(i još više) cijeniti dobiveno.
Pametnom dosta.

Oni ostavljaju komentare za drugo...pa to nema nigdje...
Ak pišem o bureku,komentirajte burek,ne nešt deseto!!!!!!!!

Što pisati...hm....
GLADNA SAAAAAAAAAAAAAAAAAAM hi hi...čekam burek iz trgovine :) sad sigurno mislite ajme koja je ova malllena lijena cura,ni u trgovinu si ne može otići...heee...Al razmislite malo,pa tko bi vama pisao ovo   da ja odem u trgovinu... kad pojedem burek,lijepo si kavicu skuham...mmm...a onda lijepo se primit knjige i učitiiiiiiiiiiii    da se riješim srednje škole.........ha ha  :)

U zadnje vrijeme uopče nemam neku inspiraciju da bi pisala ovdje. Zapravo neznam o čemu pisat novi post... pa sam mislila da je ipak bolje da ne pišem neku poeziju,jer sigurno sam već dosadna s tim. Zato ću pisat malo o sebi i svojoj maloj dosadi. Zove se Iva i jako je naporna... Ima 7 godina i ide prvi razred. Ne mogu vjerovati da je vrijeme tako brzo prošlo. Ja je još i sad vidim kao bebu koja stalno plače i zeza sve oko sebe.  Sad je sve drukčije...več zna i pisat,i čitat...jedino što se nije promjenilo je ono najgore,i dalje zeza sve redom... Ja nemam brata ni sestru,tako da mi je ona poput mlađe seke... E da,to je moja mala sestrična koja više i nije tako mala kakvom je ja smatram. Svejedno,ja i ona se jako puno volimo i ne možemo jedna bez druge. Tako da mi gotovo svaki dan dođe na sokić :) E,priznajem,nekad mi dosadi he ,he   :)   ali   to je normalno...

Ako me netko upita kome vjerujem i kome sam povjerila korake svoje,što ću mu odgovoriti?!
Radije neka sluti iz mojih koraka i neka čita u mojem pogledu.Znam da drugačije istinu ne može saznati!
No,ne znam koliko sam kriva ako se onaj kome vjerujem ne otkriva po mojem biću?!Znam sigurno,ako bi netko mogao  zaviriti u ovo srce-tamo   bi istinu pronašao.Ni meni nije uvijek dano sići u njegova prostranstva.A tako bi voljela...
Srce...
Maleni kutak u kojem svevišnji prebiva...i u kojem se začinje sve zlo...koje li suprotnosti...
Svejedno,hvala Ti za ovo srce,ljudsko srce,koje ipak više ljubi nego li proklinje,koje je spremno više darivati a manje zgrtati sebi...A znamo i Ti i ja da to uvijek nije jednostavno.Samo smo ljudi?!
Ti koji u meni prebivaš,i koji naslanjaš glavu na ovaj kamen,preobrazi "stijenu u izvor vodeni".Neka se po ovom krhkom biću otkrije Tvoja slava;neka Ti budeš otkriven u onom koji Tebi vjeruje i koji Tebe treži;neka Tvoje lice zasja u mojem pogledu..........
A srce?! U njega pohrani sjeme... Neću Ti reći koje! Ti sam poželi plod kojeg bi volio jednog divnog jutra ubrati...
 

Upoznamo li danas neku dragu i simpatićnu osobu,nećemo prvo gledati kakve su njezine unutarnje osobine.Prvo gledamo vanjski izgled.Izgleda li ružno,ili nije po našem ukusu,s tom osobom ne želimo imati ikakve veze.Moje mišljenje je da tona šminke samo djevojku učini ružnijom.Zato je moj savjet za sve da pomoću šminke samo prikriju neke nedostatke, i istaknu ono lijepo što imaju.Mislim da i večina dečkiju ne voli kad im je cura prenapadno našminkana ili obučena.Meni također to nije lijepo za vidjeti.Sve treba raditi u normalnim količinama.Nije sve u onom vanjskom izgledu.To je  fasada,a ispod nje se krije osoba koja i nije previše pametna i inteligentna.Čast iznimkama,ali večinom je tako...Bilo bi ljepše kad bi svi razmišljali ovako...Zato,ne tražite manekenke...Ja prvo pogledam srce,a tek onda shvatim da je dečko pravi za mene.Vjerujte,naiđe se i na one koji imaju sve,i srce,i ljepotu...to je  rijetkost,a kad nađeš tak nešt,N E   P U Š T A j !!!  :)

Došao je i taj dan.Nekom nosi sreću,nekom tugu...DANAS MI jE ZADNjI DAN ŠKOLE,nemogu vjerovati.Sretna sam zato što je došao kraj mukama,ali i pomalo tužna jer mislim da će mi jako nedostajat društvo.Četiri godine sam se mućila zajedno s njima slušajući dosadne profe,čekala uvijek isto što i oni (zadnji sat,kavica,veselice...),a sad svemu dolazi kraj.Več će mi idući tjedan bit čudno kad se ne budem morala rano ustajat da ne zakasnim na nastavu.Pitam se kako će bit na jesen.Hm,ko'da mi se bliži smrt a ne kraj srednje škole(ne mogu reći kraj školovanja,pretpostavljate zašto).Jedino mi smeta što više neću vidjet ta ista lica.Al'šta se može,život ide dalje...sad je vrijeme za nove poteze u životu...

Danas vam je vaša MALLLENA išla potpuno mokra kući iz parka...Poslije škole je bio dogovor da zajedno idemo do parka,da vidimo šta tamo ima...A ono park prepun maturanata(što smo ujedno i mi)...Bilo je super...A nije mi se dalo ići,jedva su me nagovorili moji iz razreda.Ipak sam pristala jer sam zadnje dane s njima.Sve je bilo lijepo,bajno,krasno dok ja nisam dobila prvu kantu vode na sebe...Ma divno,ja sa plastičnom flašom od coca-cole u ruci,a oni sa kantama vode...Brzo sam izvadila mobitel iz džepa da vidim jel' radi,a ono i druga kanta vode leti prema meni.......hm.........mobitel je ostao čitav,a ja mokra do kože...Lijepo sam se pokupila kući...Susjeda mislila da sam pala u Bosut :) KOjA BRUKAAA ...

Sama se sebi čudim zašto mi se ne da pisat blog...U posljednje vrijeme rijetko svratim ovdje,ali samo da vidim imam li koju porukicu od meni dragih osoba.Ipak ima ljudi koji misle na mene,a to znači da sam ostavila neki trag...drago mi je zbog toga.Znate onu pjesmicu:"Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..."E toga se ja pokušavam pridržavati.Mislim da bi svatko trebao ostavit neki trag,nešto po čemu bi ga drugi pamtili i kad više ne bude postojao.Kratak je život,i mislim da bi ga svatko trebao iskoristiti na najbolji mogući način.Bilo bi dobro kad bi svi shvatili moj savjet,ali vjerujem da će uvijek biti onih koji će samo okrenuti očima,i reći..."Ah,koja je ova budala..."Ne bi htjela da se nekom dogodi da u času svoje smrti požali zato što nije iskoristio sve u životu,što ipak neće prijeći u zvijezde,nego u prah...žalosno,ali takav je život...
Toliko od mene,uživajte mi,ja idem ludovat po školi još ove zadnje dane...
Voli vas sve vaša MALLLENA...  :)

Jesam li Ti ikada
pripovjedala
priču o svome životu?
Jesam li Ti pogledom
prikovanim za Tvoje usne
uspjela reći
kako svaka moja sreća
ima sjećanje na tisuću tuga;
jesam li Ti ikada
pokazala
ožiljke na srcu,ili si dodirujući
nemire moje duše saznao
da svaki moj osmijeh
ima prošlost od tisuću boli?
Jesam li Ti,mili moj,
dopustila
da budeš moja istina
znajuči da Tvoja nježnost je lijek
za sve bolesti koje preboljeh;
ili sam Te tako snažno zagrlila
rukama umornim od snova
znajući da u Tebi žive sva moja čekanja.

Evo ja nekako pokušala učit,ali baš mi i ne ide.Tako da sam došla ovdje malo.Dugo nisam pisala he he...Ovi zadnji dani škole su mi nekako najljepši...Šećer na kraju :) Nakon tolikog učenja i truda,napokon i rezultat dolazi  :) PROLAZIM SA ČETIRI............Eo mojih ocjena:
Hrvatski  jezik  5
Engleski  jezik  4
Matematika   4
Kemija   4
Fizika   4
Biologija   3
Unutarnje bolesti domaćih životinja   4
Zarazne bolesti domaćih životinja   5
Praktična nastava   5
Porodiljstvo i umjetno osjemenjivanje   4
Uzgoj domaćih životinja   5
Higijena domaćih životinja   4
Kirurgija   4
Politika i gospodarstvo   5
Tjelesna i zdravstvena kultura   5
PROSJEK:  4,1
Biologija mi baš ne ide jer ne volim profu baš...bolje rečeno,ne podnosim ju...I tako,ja maturantica...Žao mi je što se moram oprostit od nekih dragih ljudi iz razreda...Viđat ću se s nekima ali nije to to,ipak je ljepše kad smo svi na okupu...................al sve to ima i dobrih strana...možda mi dolaze studentski dani,a možda,možda,možda..................ah.............