Do cannibals like chinese? :)

"Ljudi su se ženili jednom zauvijek, djeca su bila poslušna, nije se izlazilo vani do jutra, najluđi izlazak je bio "plesnjak" a ne drogiranje i opijanje uz ovu luđačku muziku!"

Naši stari nas svakodnevno bombardiraju takvim i sličnim izjavama o svojim mladim danima... Ima dana kada poželim da sam i sam iz tih godina.


"Zašto ti moraš ić u grad svaki dan, izlazit svaki vikend, znaš li ti da je benzina skupa, e kad san ja bia mlad iša san bos (!) u grad a nije ni bilo cesta ka danas..."
S druge strane, ono što stara generacija ne shvaća jest da vrijeme ide i ništa nikada neće biti kako je bilo. Život se mijenja, kultura i način življenja je drastično drugačiji nego prije 30ak godina, a pogotovo u usporedbi s još starijim datumima.

p.s. ne znam kako linkati sliku u blogu... evo link ;)
http://carcino.gen.nz/images/image.phpi/3173389e/18_19.jpg?cb=1115204527

Lav je naišao na zeca koji je spavao te ga je htio pojesti. Tada je došla srna te lav potrči za njom ostavivši zrca. Zeca je ta buka probudila te je pobjegao, a lav je nastavio dugo trčati za srnom, ali je nije mogao dostići. Vratio se na mjesto s kojeg je krenuo, ali zeca više nije bilo. Lav poviče: "Tako mi i treba, ostavio sam siguran ulov u korist ljepše nade!"
-Ezop
Neki ljudi nisu zadovoljni onim što imaju te to ostavljaju da bi dobili nešto bolje, što možda i neće dobiti, a pritom često izgube sigurnu vrijednost.

Uvijek su mi se sviđale ovakve basne, iza jednostavnih riječi stoji mnogo mudrosti i iskustva...

I onda žene kažu da se mi ne sjetimo godišnjica, rođendana? Ha!
Zapravo, ja općenito imam dobro pamćenje za takve sitnice... nije da je to neka korisna vještina, rado bih je mijenjao za recimo... mogućnost mahanja ušima. E, TO je već korisna vještina.
Bio je dobar dan. Uspio sam navest jednu članicu da se izbriše (doduše ne znam jesam li ja razlog ali činjenica da mi je poslala poruku i nakon 5min je nema više :D), gotovo skrivio jednu prometnu, i saznao da mi je profil (citiram) "abnormalno prosječan".

Dakle, kako je -acija s*ebala današnji svijet.
Glupi Ameri i njihova idiotska djeca stupaju u seksualne odnose sve ranije, što vodi do neželjenih trudnoća, abortusa, ili pak do daljnje retardacije potomaka. Kinezi su zbog svoje reproduktivne politike u ozbiljnim problemima jer muška populacija polako ali sigurno nadmašuje žensku. Općenito u svijetu jača trend otuđivanja od društva i skrivanja iza monitora, opet zbog nesigurnosti, straha od pogreške, ili jednostavno "preživjet ću ja i sam/sama dok ne naiđe pravi/prava".
Možda sam u krivu, ali mi se čini da je to sve povezano s gubitkom vjere i otuđivanjem od Crkve, što je još jedan popularan trend. S obzirom kakvi sve bolesnici djeluju pod krinkom križa i svećeničkih halja, zar to ikoga iznenađuje...?

Ne, ne umirem od raka ili sličnog pa mi je ostalo godinu dana... dapače, imam viška godinu dana.
Rođendan mi je ubrzo. Zvuči apsurdno, ali nekoliko dana sam sâm sebe uvjeravao da mi je uskoro 25 godina. Možda zbog onih beskonačnih izjava "Ovo ti jest 24. rođendan, ali ulaziš u 25. godinu blablabla...", možda zbog općenite depresije koja se pojavljuje u to rođendansko vrijeme - nekoliko dana sam imao 25 godina.
Postoji nekakva psihološka granica u tom broju 25 (svak valjda ima neku svoju granicu). Nije mi bilo nimalo ugodno imati 25 godina, zaposlen honorarno tu i tamo, nekoliko ispita daleko od diplome koja ionako ne vrijedi ništa, bez ikakve smislene ljubavne veze i općenito nikakvog postignuća... dobar dio ovih misli mogu pripisat depresiji.

ALI!!! Budući da mi je eventualno mozak ipak profunkcionirao do te razine da znam oduzeti dva četveroznamenkasta broja kako treba, sada vidim da zapravo još nisam na toj strašnoj granici koju predstavlja broj 25... dapače još sam na 23, a za nekoliko dana TEK 24 :)))

Možete li zamisliti bolji rođendanski poklon?!

Nakon neuspješne veze, nakon propalog prijateljstva, da li činite sve što je moguće da uništite svaki mogući budući kontakt s tom osobom?
Ovisi od situacije do situacije, vjerojatno će mnogi reći. Ipak, ako stanete i zamislite se, svatko može uočiti određeni uzorak u svom ponašanju. Osobno, veoma rijetko palim mostove a ako se to i dogodi, nije nemoguće da se obnove uz pomoć veoma stručnih arhitekata... Ali, ponos i tvrdoglavost su često teška prepreka s moje strane.