MINDS SESPOOLE

Petnaest dana obitelji,prijatelja..druga država..a ono,nešto mi,malo,nedostaje.Dragi izolirani,loše prilagođeni,društveno neuklopivi iskričani,ljubim vas u rumene obraščiće:).

Čovijek je dobar 1.kad mu je dobro ili 2.kad nešto želi.Van toga,svi smo mi između petog i devedeset petog percentila manje više isti.

Ne hvatajte me za riječi,
što napisah,ne misleći.
Takav bijaše trenutak,
jučer krumpir,sad slanutak.

Dragi Djede Božičnjače,
znam da tebe mnogi tlače,
da im digneš bijedne plaće,
pretvoriš ih u igrače.
Imam želju samo jednu,
reklo bi se,skoro bijednu.
Da obuzdam narav naglu
i bolje prodajem maglu.

Kažu da sam na svijet kivna,
da sam mnogo-negativna,
dajmo pršut,sir iz Livna,
pa da počme pjesma divna.
Ja te slijedim kao tele,
ne slušajuć što mi vele,
ni čvaraka pune zdjele,
mene više ne vesele..

Jučer popodne,za volanom,vraćam se s j stresnog posla.Zamor u leđima,živčana iscrpljenost,čekamo na semaforu.Na trenutak,samo na trenutak zatvaram oči i pokušavam vratiti na mjesto razbacane kralješke.Buf!Opalila sam kombi ispred sebe.Izlazim ja,izlazi vozač.Žao mi je-kažem.Parkirajmo sa strane,da vidimo štetu-kaže on.Parkiramo.Jedan glas kaže;U pi..m,evo,ode tvoja božićnica i "gazdin" bonus od 500kn.A da pobjegneš?Gas i desno.Zagreb,milijun stanovnika-tko bi te našao.Nije ni pogledao registraciju.
Parkiramo.Bog me voli ipak-umjesto malog koreanca opalila sam 20g star Mercedesov kombi u odbojnik.Ni zareza.S druge strane je moja maska totalka sjebana.Tip otvara svoj gepek i gleda.Ima li štete-kažem ja.Nema-kaže.S druge strane vaš auto je ..hm.Šta je bilo.Skliznula mi je noga s kočnice-lažem.Onda,sve je ok?.Sve ok.Žao mi je,još jednom i hvala..
Odlazimo,svak za svojim poslom.Zaboravljam da u ovom gradu ima i normalnih ljudi.Možda bi ih trebala češće udarati..

Our reason and logic,
our purposes serve,
How readilly-I want,
Becomes-I deserve.

Disao,ne disao,u čemu je smisao?

vi niste modno onesviješten čovijek;)).

Ill try not to take offence,
that youre trying to get straight into my pants.
Offcourse,I didnt expect romance,
I expected a conversation that made some sense.

ili sedam zastupnika Đapića i Glavaša..

Muškarac je,mala moja,
kao cipela bez broja.
Ako bi ga na prvi pogled kupila,
neka druga ga je već skupila.

Osjetim se svako malo-jadno,
Kad me ljudi na PVT pitaju-je li mi hladno!?
Drage budale,ne fali mi grijanje,
tu i tamo fali mi netko-za smijanje.

Previše je ljudi na ovome svijetu,
da ih mogu barem 10 strpat u raketu,
opalit ih motkom,napit im se krvi,
uputit ih trajno gdje caruju crvi.
Preradit ih u kobase il ajvare ljute,
il ih dobit barem da dva sata šute.

Ne mislim se s 50 ljudi nać na kavi,
u nadi da će 1 od 50 bit"onaj pravi".
Zato molim da me se ne gnjavi.
Niti namjeravam,tamo nekom liku,
nakon tri poruke poslat svoju sliku,
rađe sam ovdje i pišem haiku;).