MINDS SESPOOLE

..jer ne skačem prva na tipove i općenito,i zainteresirana sam za odnose sa suprotnim spolom jedino u kontekstu kad muškarac prvi pokaže inicijativu.Ne privlače me vidovi seksualnog ponašanja koji su nekad  skrivani i proglašavani rijetkim i aberantnim kao što je sklonost vlastitom spolu,grupnjacima,bi-trokutima.Nemam ništa protiv ljudi koje to veseli ali osobno-ne interesira me.Prije 50g.ja bih bila jedna od rijetkih rođenih pod sretnom zvijezdom jer imam jedinu orijentaciju koju je društvo dopuštalo,a sada se osjećam kao frik i Mohikanac;)).Veseli me kad muškarac uživa u mom kuhanju i iritira me kad on nešto glumata po kuhinji(čista arogancija,kuhanjem žele pokazati da su sami sebi dovoljni i u svojoj osobi sadržavajusve naj-karakteristike oba spola).S druge strane kad izađemo iz seksualnog konteksta-profesionalno-obrisat ću pod s vama no dok smo u njemu...No barem sam danas dobila svoju klasifikaciju pa se osjećam nekako konačno-afirmirano.Jer na pitanje:gay?straight?..mogu odgovoriti-retro:).

Mislim da ili jesam ili bih morala jednom zauvijek shvatiti da je nada nužna a ne sramotna maštarija slabih.

..je jako ozbiljna aktivnost,ništa manje ozbiljna od vožnje.Zašto onda za vožnju morate imati dozvolu a za mišljenje-ne?Ovako,svako malo naletite na kretena koji se javi sa;JA MISLIM..iako je za to apsolutno nekvalificiran.

Koja je najneugodnija vrsta luka?Mamur-luk.

Sinoć smo se napili ko mazge.Redovito,nakon takvog događaja,prvo što ujutro osjetim prije nego sam se do kraja probudila je sram.Jesam li provalila nešto što nisam smjela?Ma,nisam.Pala,teturala?Nisam.Pohvatala se s nekim pred 30 svjedoka?Hvala Bogu,ne..Govorila neartuikulirano?Da..Pitam se,kako je opet došlo do toga da se nalazim u stanju"Ne idem danas nikam ali ni videoigrice nisam u stanju igrat"?Fešta je bila dosadnjikava.Namjerno sam oprezno pila-čaša pive,čaša mineralne.Neću se besmisleno ubit.Sutra kuham marmeladu i bicikliram.Oko 11 sam bila nestrpljiva da ljudi počnu odlazit doma pa da i ja napravim isto.Onda je netko je krenuo oko stola s tekilom i limunom.Pored mene je bio u čvor vezani mladac kojeg od milja zovu Biskup(ne voli partijat,voli propovjedat).Pa smo ga natjerali da eksira tri runde.Mislilm da sam u tom momentu još bila ok.Onda je počela živa muzika.Atmosfera se podigla.Jedan bivši kolega je skinuo trofejni pehar sa zida i nalio si vino u njega.Potom sam ja uzela pehar,nalila štoka i sa zdjelom čipsa i peharom krenula po dvorani pričešćivat plesače.E mislim da je to moment odgovoran za"nema video igrica".Fuck,sad sam se sjetila da sam skinula glavu srndaća s zida nakon što je jedan skinuo veprovu,pa smo u ritmu muzike jurišali jedan na drugoga kroz plesače.Ja na visokim petama.Za divno čudo nitko nije bez oka ostao.
Na kraju vic;Pita već odrasli sin majku;tko je u stvari moj otac?koje vjere,rase,zanimanja?E sine moj,kakva je to fešta bila,dobro je da ne laješ.

Nazvao me jutros da odaberemo poklon zajedničkoj prijateljici.Ne viđam ga puno,od kad je prohodao sa kokoškom koja zna većinu rođendana stanara u Big Brotheru i kojoj je Severina-bog.Ona ne voli njegove prijatelje a on se ne usudi ljutiti je.Neki dan sam mu poslala šaljiv sms na koji nije reagirao pa me iznenadilo kad me pozvao na ručak.A iznenadilo me i to što mi je bilo žao što sam već ručala,zamjerila sam to samoj sebi.Sporadično je neuljudan i nekorektan,ali ja se eto zbog nečega za nove ljude ne mogu vezati.Samo nekolicina ljudi koje znam od prije 4g.može iz mene istjerati osjećaj praznine i učiniti svakodnevne stvari ugodnima.Bez osjećaja da nešto propuštam i potrebe da se bude negdje drugdje.Nikada nisam bila zaljubljena u njega,ali se sjećam momenta kada smo se upoznali;pomislila sam da je jedan od najljepših muškaraca koje sam ikad vidjela.U momentu kada je prekinuo s predhodnom curom,bilo je nekakvih pokšaja je njegove strane koji su mi se činili suviše kukavni..njegov alkoholizam,fizička zapuštenost,malodušnost..učinili su da ga ne poštujem previše iako sam uvijek zadržala za njega jedan osjećaj dragosti.zapravo,da se htio odlučno definirati što hoće,prihvatila bih.ali nije,to nije u njegovom opusu.kasnije,kada se zaljubio u nekog petog,bila sam deprimirana i ljubomorna...ne mislim da bi to bio divan život da smo par,a van toga mi je jasno da ne možemo igrati preveliku ulogu u međusobnim životima.samo bih voljela da se mogu naspram nekih novih ljudi jednako tako osjećati..

..čitajući dole napisani magijin blog,došlo mi je da komentiram:Da,ali u razumnim granicama.
Zamislite,kad bi smo imali obavezu uz svaku svoju izjavu zaljepiti to-u razumnim granicama.
-Pazite na prehranu-u razumnim granicama.
-Nemojte se živcirati zbog posla-u razumnim granicama(nemojte sad postat budist da vas ne šutnu s tog posla u roku 3 dana)
-Ma,jebite se!!-u razumnim granicama.

..zato što ste vjerovali da će sutra biti bolje?Pa stvari dakako-nisu ispale bolje.Pa ste bili puni prezira prema sebi..zašto ste bili naivni..zašto ste uljuljkivali sebe u glupe,slatke snove.Onda shvatite da se bez nade čovjek ne samo nije u stanju ujutro dići iz kreveta već da uopće bez nje ne može ni-početi spavati.Trebalo mi je 30 i nešto godina da shvatim o čemu je govorio J.C.,poznatiji kao sin božiji kad je rekao da su za život neophodni vjera,ufanje i ljubav..jedino još ne kužim ono s ljubavlju,čini mi se da je nema nigdje u mom životu a ipak-trajem.ne bi bilo čudno da sam opet u krivu..

onako generalno?bojim se da je negdje 35...

nema nigdje,u tri sela,
cura tolko nevesela,
momci se,bit će,dirketnosti groze,
muškarci su danas-proklete mimoze.

majke morone,
proizvode na tone,
nek se svi lijepo
u materinu gone..

nedo Bog
dugi Blog,
ako su ti želje
imat čitatelje.

Bio je samnom na bruckoškoj godini netko koga sam samo za svoje uši zvala Supermen ili Clark Kent(nema poveznice s mojim nickom).Mr Kent je bio visok,kratko podšišan i redovito je hodao u teretanu,zapravo mislim da mu je to bila skoro svakodnevna stanka.Imao je prosijek 5.o na jednom od težih fakseva koji nećemo sad spominjati a osim toga bio je dobrodušan kao sam vrag,znao se prostosrdačno nasmijati na sitnice,kao i ja kad sam ga vidjela kako se pored svih svojih aktivnosti učlanio još i na pjevački zbor gdje mu je sitni pederko u rozoj košulji šištao-"alpski,pjevajte alpski!!"
Stekla sam dojam da se ložio na dežurnu sponzorušu ili barem sam mislila da je to prirodno;ružno pače i totalni anti-gol-getter kakva sam bila kao brucoš,nije mi padalo napamet da ispitam neke druge mogućnosti.
Uglavnom,prvu godinu sam okinula i izgubila ga iz vida;jednom sam čula da je nastavio studij u Americi i uzdahnula pomislivši koliko neki ljudi žive u meni nedohvatljivim sferama..pored njegove izvrsnosti na svim poljima,stara mu je bila doktor na dobrom glasu pa sam tu informaciju smatrala vjerojatnom.
Sve dok nisam našla prvi posao.Hodala sam jednog popodneva iz internet caffea i naletjela na njega.Hodao je kao da mjesečari,omotavši ruke čvrsto oko sebe u ispranoj,staroj jakni.Pogled mu je bio mutan,prijeteći ili uplašen,oboje,pretpostavljam,nije odzdravio;ili me nije prepoznao ili nije bio siguran želim li ga prepoznati..naposljetku,ni ja nisam bila sigurna je li to on..pitala sam prijateljicu sa studija a ona mi je rekla;pa gdje ti živiš!?Prolupao je,na drugoj ili trećoj godini..nešto gadno..neznam je li šizofrenija..prekinuo je faks.Toliko o mom praćenju tračeva,oduvjek sam bila malo autist...
Ne znam zašto sam ga se danas sjetila,po ovom kišnom danu,možda je netko na TV ličio na njega,možda je postojao neki subliminalni poticaj.Još uvijek mi je to teško za pojmiti,iako sam od tad dosta čitala psihologiju i o tome kako je sjeme tog pucanja posijano puno ranije nego sam ga upoznala.Voljela bih znati što je s njime danas..i da je,barem na neki način dobro.

Quiero hacer contigo lo que la primavera hace con los cerezos.

..samo jedan od -izama.