nepostavljeno pitanje
Ti nisi nikada pitao za mene.
O Bože moj, mogla sam u čudu satima čekati pored telefona.
Nije zvonio.
Danima slušati kako prolaze ljudi po hodniku,
tražeći neke nove korake koji bi zastali baš pred mojim vratima.
Ali nisu.
Promatrala bih ljude na ulici i zagledala u nekog sličnog tebi.
Ineteresantno koliko malo visokih plavih ljudi ima.
Sjećam se da sam jednom ukrala cvijet iz vrta donijela doma.
Kao, od tebe sam ga dobila.
Sve je bilo tako lako, jer sve je bilo moguće.
A opet, nemoguće.
Kao što je i danas, uvijek nekako isto između nas.
S vremenom postaje malo dosadno, zar ne?
Nekad bi tako bolno zastalo u grudima,
nešto što nigdje nije moglo izaći.
Nekad, samo bih plakala bez razloga.
Tko to kaže da djeca odrastaju.
Samo ostare. Znam da to i za tebe vrijedi.
Što li radiš sad?
Slikaš li još ili se igraš s djecom.
Nećeš da znam.
Dobro je.
11.05.2006. u 22:52 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Tužno ljepa pjesma :)
Autor: Zentren | 11.05.2006. u 22:53 | opcije
djeca se igraju sa mnom ;)
Autor: velvetrevolver | 11.05.2006. u 22:55 | opcije
uff, uff!
Autor: Tomasz_15 | 11.05.2006. u 22:57 | opcije
pozdrav svima!
Autor: julijeta | 11.05.2006. u 23:05 | opcije
nice ;)
Autor: gracias | 11.05.2006. u 23:23 | opcije
Sad znam što ću ponest drugi put :)*
Autor: TeeJay | 12.05.2006. u 17:12 | opcije
Kako ti drugima tako oni tebi ...
Autor: sea_bear | 12.05.2006. u 19:26 | opcije
Tee i sea su fulali temu...sasvim,eh:)
Autor: julijeta | 12.05.2006. u 19:44 | opcije
Joj Julijeta, pa znaš da meni ako hoćeš nešto reć, to nije dovoljno... nego mi moraš to i nacrtat :)) ...pozdrav ti :)*
Autor: TeeJay | 12.05.2006. u 22:48 | opcije