teško je full biti cool...

katkad se pitam da li na ovom svijetu postoji veći nesretnik od mene,to šta se meni događa je strašno.zaljubljena sam u tipa koji živi 300 km od mene i danas je trebao doći tu ali naravno da nije...neznam čemu se više čudim...napokon sam mu mislila reć šta osijećam prema njemu,a sad moram smislit kako to izvest u pet minuta poslije tekme nasred stadiona,hm,interesanto...šta da mu kažem??kako???pomozite...

ponudi mu ulaznice za drugu tekmu i u međuprostoru reci što imaš...

pitaj ga jeli za kavu...

Ima li čovjeka koji se ne zapita baš to, ima li uopće većeg nesretnika od mene, ili zašto baš meni, zašto baš ja? Tvoj problem nije smak svijeta. Ima daleko gorih stvari.
Uglavnom, bilo bi dobro da mu kažeš što ti je na duši kada ti se ukaže prva prava prilika, a to bi trebala skužiti kada se dogodi, jedino što onda treba prevladati taj strah. Skupi hrabrosti i reci što imaš za reći. Možda dobiješ nogu, ali barem ćeš onda znati točno na čemu si, nećeš živjeti u oblacima, sanjariti, već ćeš moći nastaviti živjeti. Ako nikako drugačije, probaj napisati pismo, prije je to bilo posve uobičajeno. Uglavnom, po meni je bolje znati istinu ma kakva ona bila, nego živjeti u laži, lagati samome sebi. Život je prekratak za takve melodrame.
Per aspera ad astra.