...

 
Ima tu malo istine i malo sudbine..svega pomalo na kapaljku isuviše..na pragu tvog srca zarobljen sam..daleko i nikada spojeno bez snage da se oprostimo..na žlicu daješ mi osmjeh i život sav postaje razumljiv za mene i tebe opet blizak blistav grad...da barem na jedan tren stane ili nestane to kudravo zelenilo vlastitih tropa…jer ti mi uvijek pobjegneš kroz trepavice isklizneš u tisuću i jedno objašnjenje..niti jedno nije uspjelo ugasiti vrelu krv požude što je ostala..iz srca ne možeš pobjeći, samo riječi što odzvanjaju drugačije nakon što su izgovorene između nas kad je najtješnje..blizina koja nadmašuje granice i slijeva se u nešto, opsjednutost, ludost, više ne znam, možda doista i ljubav..srebrno sunce obješeno o tvoj bok kao nacionalni simbol po kojem se prepoznajemo…lozinka koja se ne odaje…i da je život savršen, savršen..
 

SLATKO:)

da je život savršen :) ne bismo ništa osjećali, pusti neka nas vode sve nerazumljive riječi, jednom ćemo možda, ipak, otkriti pravu lozinku, a tada će nam najvjerojatnije biti strašno dosadno :( biram osjećaje i uhvaćen trenutak, ono nešto što nadmašuje granice razuma, a tako je jednostavno, ono iz srca, ma, znaš i sama.... :)

Samo pozdrav, mah-mah! ;)

Satima gledam bijele crtice autoputa kako se nizu iz tacke u beskraju. Perspektiva 100% u ekranu vjetrobrana. Brujanje teskog dizela pod kabinom, vjernog mi druga. Miris nafte i proljeca. Monotonija odjevena ljepotom daljine. Dobra podloga, kao dobri mjuz u noci. Da zamisljam. Kako kroz trepavice iskliznes u tisucu i jedno lice jutarnje guzve... dalekih luka... kraj dalekih oceana... ili rock koncerata... Padam li u san, ili letim ka gore? :) Daleko. A je savrsen!:)

..'nekako s proljeća, uvijek meni doluta..' :)

...prepoznati ljubav? :-) p.