..

 
Vežem i oslobađam..nižem riječi prije odlaska, riječi po kojima bi znala put povratka..snažne kao omče tvojih ruku oko mojeg ramena..sjećam se, rekla je napiši mi pjesmu o ljubavi, makar nisam znao kako pisao sam jer u tom trenu znao sam nešto odlazi a nešto ostavlja..
Jutro još miriše ne njenu toplu kosu..miris jasmina i zamišljam..još plovi morem mojih nadanja..njene oči, smijeh, njeni nježni obrazi..tiho naslanjam cvijet na onu stranu gdje spavaš.. tonem u odraz crnih nauljenih maslina..cijeli svoj svijet ti poklanjam..i zapisujem, vrati se, vrati se...i da je život savršen, savršen…
Ja govorim dobro je griješiti, sve dok iz tih istih grešaka učimo, dok uspijevamo shvatiti u čemu smo pogriješili i naravno dok istu grešku ne ponavljamo. Najdraža je ona jednadžba pozitivnog ishodišta, a to je tvoj osmijeh..
 Jasmin & :)
 

18.05.2006. u 22:36   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Samo niži riječi, ali nemoj otiči jer znaj da ima ljudi kojima bi falila i koji te vole! :*

Autor: -will-   |   19.05.2006. u 12:43   |   opcije


dobro je ponavljati, no, dobro je i nakon svega nešto naučiti, danas više ne gledam na iste pogreške, no još uvijek griješim, ali sada savršeno dobro znam izreći one neke riječi koje prije nisam mogla niti znala kako izgovoriti...a one jednadžbe me i dalje brkaju iako se još uvijek nadam tom neotkrivenom savršenstvu :) s osmijehom...

Autor: solace   |   19.05.2006. u 17:18   |   opcije


Je, savrsen... U vremenu opce digitalizacije prostora, vremena, materije, energije :), ljubav ostaje netaknuta. Sve se velike stvari u svemiru temelje na jednostanim, principima. Najdraza jednadzba, u njenoj se formi zamislja silueta. Zamisljam... Uz dobre vibre dvadeset velikih gumenih kotaca, uz monotone pozdrave brisaca, mah-mah, cas je sve blistavo i bistro, cas je skroz zamuceno, od milijun kisnih kapljica s milijun vlastitih povijesti, uz daleki pogled i tisuce kilometara... u pokretu... :)

Autor: milans   |   19.05.2006. u 22:55   |   opcije


Niz polje vijetar mirise,
i bol me prati kao sijena.
Dal´ negdje zamnom uzdises
gdje si od mene sakrivena ???
U kosu stavi ruzmarin,
i jedan cvijet kraj sadrvana...
zar bi mogla ti
drugog voljeti...
Ako te sutra zaprose,
znaj tamo necu biti ja.
Lako se tuge oproste,
al´ samo ljubav nikada.
Zar bi mogla ti
drugog voljeti...



Autor: daca_   |   22.05.2006. u 12:03   |   opcije


Dodaj komentar