Dnevnik jedne tračerice

Ovo je izvučeno iz naftalina, ali posvećeno je jednoj divnoj grupi ljudi i nadam se da ću veliki dio njih vidjeti sutra.
Nemojte mi zamjeriti, ali malo sam sentiš, to vam dođe kad vas stignu godine, a život teče negdje iza i oko vas. Tada je lijepo se sjetiti jednog ljeta kad sam imala vremena samo za sebe - petkom....
I tak …..Jedna epizoda završila, život ide svojim tokom, kako RL, tako i virtualni…. Sva sreća što sam blizanac pa kolko se brzo palim, još se brže gasim ;-)))))Vraćam se «dole», na javno, među svoje nickove…. Ne biste vjerovali kak se u dva tjedna promijeni struktura chata…. Čak se nađe lik koji me pita «a koja si pa sad ti?», molimmmmm????? Tj. jaaaaaaaa? Kakvo je to pitanje za jednu eminentnu ovisnicu? Srce, a kaj da ti velim, ja sam tvoja noćna mora, ukoliko si odlučil živjet u ovom našem gradu….Proljeće je zakucalo na prozorčeke naše, broj chat usera se povećao na oko 60-tak, od toga više od polovice tipka …. Ostali još uvijek traže iskrice, skriveni od pogleda javnosti…. Nekako smo se podijelili na radne, neradne i domaćice …. Da pojasnim: radni – tipkaju uglavnom s radnog mjesta do 4 popodne (nije da ja nebi, al moj diša nema razumijevanja za moj društveni život, a ni za usavršavanje mojih daktilografskih sposobnosti, nekak je zainteresiran sam za broj kilokuna na HT računu), neradni – na lajni 24 sata na dan sa pauzama za obavljanje osnovnih fizioloških potreba i domaćice – poput mene, najteži ovisnici, koji i fiziološke potrebe zanemaruju čim ugledaju svog najdražeg kućnog ljubimca na lajni, da obaveze ne spominjemo ;-)))))) Još uvijek smo uglavnom dobro raspoloženi, sa sitnim podbadanjima, bez neke zadane teme, svi željni cybera (čitaj: ljubavi), al vješto šutimo o tome ;) Teme naravno nema, kroz sve se provlači ono što većini fali (nećemo naravno precizirat, tak da čitatelji upotrijebe malko i svoju maštu ;) ). Jedan dan naša «stara» tetka zmija daje prijedlog o jednoj masovnoj chaterskoj kavi…. Ja još uvijek nisam sasvim polizala svoje rane i nisam se spremna suočiti face to face sa novim virtualcima, ali kava je bila i gradić potresaju novi tračevi u kojima glavnu ulogu igra jedan motor i kiosk (user se pohvalio svojim umijećem obaranja (čitaj : prodora) i to velikom brzinom ;) ). Nakon par dana naš dragi autek ostal bez getribe (tvrdi svog motornog ljubimca, ali nekak previše stavlja svoj uglancani trap u prvi plan, tak da se ova userica ponekad pita čija je ta getriba bila ;) ). Naravno da takovi uspjesi naših sugrađana tolko razvesele naš gradić, da se nekoliko tjedana čak zaboravi spomenut ona «zabranjena» tema. Da bi veselje bilo veće, naš mačak nije štel bit lošiji od našeg auteka, pak je i on odlučil zgubit getribu (a mačak valda mislil da je to zabavno, ali svako skidanje jumfa je bolno ;) ). Ja sam u međuvremenu ipak odlučila upoznat neke moje sugrađane…. Pa sam za tu kavu odabrala ženski nick i jedan bračni par, …. KONAČNO!!!! Normalne osobe, bez primisli, predrasuda, želja i pozdrava,…. Jedna sasvim neobavezna kavica, uz čašicu dobrog trkeljanja a u podlozi veseli smijeh…. Sad mi odmah i moj mali gradić djeluje privlačnije, otvorenije i najednom dobivam želju upoznat moje virtualne prijatelje….Sasvim slučajno pozvali su me na jednu dogovorenu kavu, nekakvog kluba 30+…. Ajojjjjjj, pa ja nisam ni znala da ovaj moj gradić ima i drugih kvartova…. No vremena za upoznavanje tog kvarta nisam imala, jer su me doslovno pokupili i odveli na taj meeting…. Na meeting-u nas se okupilo 20-tak …. Bio je to jako bolan susret za naše trbušne mišiće, a i odlučila sam tužit dotične (ipak sam ja Zagorka po nacionalnosti ;) ) za nove bore oko usana, ja sam u osjetljivim godinama kad smijeh nije preporučljiv za ten ;) U međuvremenu tužba je povučena jer smo uspjeli naći kompromisno rješenje: sastajat ćemo se svaki tjedan tako da mi osmijeh uvijek bude na licu, pa se bore neće ni primjetit…. Kaj im ja mogu, trebali su na to računat prije neg su me pozvali, kad su škrti dat nofce za face lifting, a neg me trpe onda…. Dogovor je pao za petak, u jednom zaraženom kafiću, iz kojeg su nas počeli izbacivat zbog remećenja javnog reda i mira, negdi u 12 u noći ;-))))) Da ne bi neko mislio kako su ti susreti bili bez sadržajni, a neeeeeeee…. Svaki taj susret nosio je sa sobom neki «važan» problem, kojeg smo naravno ( s obzirom da je naš grad ipak demokratski orijentiran) dali na razmatranje i raspravu svim stanovnicima, koji su to uglavnom raspravili i riješili do idućeg petka…. Naravno, ko bi drugi počel s problemom neg ja…. Ja sam i inače prilično problematična osoba, tak da volim svoje životno breme natovarit drugima…. Odmah sam primijetila da je naš autek nekompatibilan user jer ima xp a nema windowse, mislim kako je moguće da se kao takav uopće pojavljuje u našem društvu ;) Slijedeći veliki problem je kaj je naša teta zmija ipak pemzić, pa malko slabije čuje i u razgovorom sa našom vagicom, u kojem treba pozvat dotičnu da više dođe, šaptač nešto promrmlja (čitaj: zaurla), a ona ko iz topa: «čuj oćeš se ti jebat il doć?»…. Slijedeći tjedan ja odlučujem doći ranije, direktno s posla na dogovoreno mjesto i zažicam našeg mušicu da dođe i on u to vrijeme tako da ne sjedim sama…. Naravno nisam računala na sveopće poznatu pouzdanost našeg električnog tramvaja, pa ja putujem belim nam gradom parcijalno, di ulovim neki tramvaj koji vozi…. Nakon sat vremena, pomakla sam se na pol puta do odredišta (da sam krenula pješke već bi tamo bila), uživam u blagodatima usijanih zagrebačkih ulica, udišem ispušne plinove i hvatam zadnje misli jer uskoro bu mi i ono malo mozga zakuhalo…. Kad stiže sms moje opake chaterice slijedećeg sadržaja: «čuj mušica te čeka već pol vure, pa di si?», moj odgovor: «a ježi ga, nekaj crklo, tramvaji ne voze», njen odgovor: «pita mušica kaj mu nisi javila, bi on došel po tebe z autom?» moj odgovor «kak nisam pa potegla sam vodu v zahodu tj. na kaj da mu se javim kad nemam njegov broj mobsa…» njen odgovor: «i sad vi kažete da sam ja plavuša ;)»…..Naravno ovo su samo sitni biseri našeg druženja, jer da bi neko shvatio cijeli naš skup, morao bi njemu i prisustvovati,…. Doslovno smo živjeli od petka do petka samo za petak…. No na žalost sve što je dobro, nešto mora pokvariti…. Većinu stanovnika našeg virtualnog gradića veselila su ta naša okupljanja, mnogi su nam se pridružili, a većina je sa nama tekstom prošla sve detalje istih…. Ali virtualni grad je narastao u međuvremenu, došli su svakakvi likovi, mnogi skriveni iza svojih ekrana, uljuljani u sigurnost nevidljivosti, jaki u vrijeđanju slovima…. No o tome ćemo u slijedećem susretu…..Ajmmmmmmeeeeeee ….. izbacio me zbog neaktivnosti…..ufffffffff….Bežim, ziher sam zgubila puno dobrih slova….Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))))))

Eh, bas je lipo vidit kako stara i iskusna domacica prica o nama, ziteljima virtualnog grada, jos samo da je stisla enter koji put da napravi odlomak...

zubica šašavica:D

lijepo te ponovo čitati :))

Jest da je izvučeno iz naftalina, ali me opet nasmijalo :-)). I mislim da si mi još dužna kavu zbog odavanja tajne kako prestani biti defaultan :-)).