Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U minutama koje prolaze kroz ostatke ovog lijepog ljetnog dana i dok su se nekad na Ivanje mlade djevojke ukrašavale predivnim cvijećem, dolazi mi miris odlazećih lipa, toliko intenzivan i toliko opojan. Nad koraljnim usnama zatreperio je osmijeh, a tvoj portret se mijenja kako Sunce polako prelazi s njega pa mi poput pješčanog sata pokazuje neke nove nijanse tvojih divnih plavih očiju. Ti nasmijani ljetni dani iz budnih snova, kao morske zvijezde, spajaju prošlost u sadašnjosti, a između dva susreta sa rasnim životinjama ne mogu se sjetiti što je bilo. Mogu se sjetiti samo onog što je sad. Što će biti, ne znam. Nije ni važno. Kad nebo i more spoje svoje vlažne usne, znat ću da milujem nečiju kosu dlanom duše i u nju utapam svoju.

Spomenula si negdje ljeto? Neka te poslušaju oni gore :)

ljetne noći :)

lijepo je ovo :))

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr