Crna pantera

....mogu ti reći,malo si me zdrmao...i bez obzira na moje želje i htjenja,neke stvari su nemoguće..A ti? Baš me interesira kak je tebi?Da li si i ti imao besanu noć i gubio se u razmišljanjima o meni..ili si zaspao ko zaklan???Pitam se kaj mi to treba? Kako me i nakon deset dugih godina može obuzeti taj jebeno poznati osjećaj ljubavi i žudnje za tobom?Kako? Možeš li mi objasniti??...Već sam se uvjerila da to neće nikada nestati ma s kime ja bila i koga ja voljela...Ti ćeš uvijek biti ti i to je tako..Nemam objašnjenja zašto? i kako? i zašto baš ti??? Tješi me spoznaja da ni ti nemaš mira,bez obzira što pričašda imaš i da ja pričam gluposti.Eh dragi moj,moje gluposti su istinite i pogađaju te direktno tamo gdje trebaju a ti to ne želiš priznati.Pa nemorš priznati meni,priznaj sebi,bit će ti lakše.Ja sam ovako i onako svjesna svega.Nisi me slušao kada sam ti rekla da će tako biti...Jednostavno nisi slušao,a bila sam u pravu,kao i uvijek....I što sad??? Zaboravit ću..pohranitu ću to unutar sebe,kao bezbrojeno puta do sada i živjeti...da živjeti i veseiti se drugim stvarima,drugim ljudima,drugim ljubavima....a ostati zauvijek tvoja u duši ....prazna za osjećaje takve vrste prema drugima,koji to zaslužuju više od tebe....I pitam se gdje je onda i u čemu balans u tom ljudskom životu??? i zašto nam neke osobe uvijek i zauvijek ostanu "ono" nešto???...i znam da se to čini glupo i da nismo u 18 stoljeću kada su se ljudi zbog ljubavnih tragedija ubijali,ali što onda reći na to da neki osjećaji uvijek ostanu tu i da se nikada ne zaborave niti prebole niti se smanje i ugase,već tinjaju stalno i stalno istim intenzitetom i istim sjajem....Nemam objašnjenja....i jednostavno više niti ne želim razumijeti...Valjda je jednostavno to tako i tako mora biti.....