djeca noći
Na brdu sam stao ponad silnog grada
I promatram more kuća i zidina:
Bezbroj legla jada i bludnih naslada,
Gdje strahote cvatu ko cvijet crna krina.
Sotono, skrbniče mog srca u stravi,
Znaš da plakat neću na pogled s visina,
Već u žudnji strasnoj, ko razvratnik pravi,
Opit ću se gradom - bludnicom mamenom -
Što me svakim trenom ushitom zatravi.
I dok zorom spava u velu maglenom,
Težak, mrk i bolan, kad na noćnom logu
Teško zapaluca pod modrom koprenom,
O, uvijek se divim besramnom brlogu!
Lupeži i drolje zabavljaju bolje
Neg' što sitne duše i pojmiti mogu!
20.11.2003. u 3:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara