izlijev

upravo svira mechanical animals od mansona, tog tako ozloglašenog lika, čija pojava stvara jednu upravo mitološku šokantnost. ali svatko tko je preslušao taj album, zna da to nije još jedno izdrkavanje jednog opaljenog rockera (jer na kraju, manson je ipak, ruku na srce, opaljen skroz na skroz). to je poezija, to je ispovijed, jedno osobno i veoma intimno svjedočanstvo o samom sebi, ali i o, da - o svima nama! speed pf pain. great big white world, coma white... dugo skrivana istančanost osjećaja tu se uspjela izraziti potpuno i do samo kraja, i to je ono što čini njegovu zaštitu od pakosnih jezika, koji samo zanju govoriti: - ma to je običan bolesnik...

njegova pojava izaziva mitološku šokantnost ali u tvojoj glavi,u mojoj ne:)

ne izaziva on tu šokantnost u mojoj glavi, već sam to mislio općenito.

Sladak je.

sladak? ko? manskon, lijeni, ili...?:)

Slatko je izdizajniran.A kada je bio mlad bio je vrlo seksi sa onom dugom crnom kosom..još nisu bili toliko popularni.

seksi? možda, ali onda ipak na jedan pomalo freaky način (da ne kažem mračan hehe...)