izlijev

pozdravljam sve one geodete koje sam gađao praćkom: slijedi nastavak na staroj tv! \"moja nova... ah! ta moja nova...\" konjugitis moje grive, svrabež pod pazuhom, pastuh u grudima, piranja među nogama, i duh neo-romantizma zabašuren u underground plaštu, koji je ukraden jednom poznatom vamipiru...i... molim? šta vi to...? ne ne..molim lijepo: ne - ja nisam puko! ne ne... sve što želim je vruća torta i svježa pastrva, a i pica (!) nikad nije na odmet. dame i gospodo: ovdje je riječ isključivo o spiritualnim stvarima. proširujem dušu kako bi mogla uhvatiti sitna strujanja svijesti, korake antilopa, pjesme u atmosferi, napete sise i mirišljavu kosu. hranim se izbacivanjem, i koliko god ovo bilo kontradiktorno, što se više praznim - ja sam gladniji! međutim, ima jedna slatka tajna... ne pričam sada o čobanskom rock n rolu, već o neizrečenim gadostima ljudskog srca. dakako, sve je to relativno, i stoga, pozdravljam one osakačene, one bez nosila, cvikeraše, voajere, vještice i samuraje... nemojte se, molim vas ljubazno, čuditi što pišem ovakve stvari: to je samo posljedica sjedenja na dvije stolice (a možda i na više...): barskih stolica naravno... barske stolice, za razliku od separea, imaju tu prednost da se osjećate uzvišeno. a sjdenje na školjki u wc-u vas stavlja u isti rang s kraljevima. to nemojte nikako zaboraviti, jer na taj način će vaša sranja dobiti na jednom upravo višem značenju! i osim što sjedim na toliko stolica, ja ustvari spavam stojećki. to je moja žrtva, sasvim osobna, u globalnom smislu možda čak i posve besmislena, ali ipak, to je moja žrtva. na taj način postoji tračak nade da ću ući u povijest, mada znam da će me to pokopati: biti u povijesti znači odreći se punoće trenutka! dakle, kao što jednom rekoh: ništa bez mandala i ženskih sandala. e pa kad je već tako, odlazim. vrijeme je za njegu mojih osobnih patuljaka i eksplicitnih fetišizma. sad ću do crkve, pa do bolnice, iako je između ta dva mjesta i nema neke pretjerano velike razlike. budite pozdravljeni: dižem sidro iako nemam brodicu!

za dizanje sidra ti i ne treba brod. mirno more želim:))))

veseli rukopis