Pogled iznad tipkovnice

Borba je trajala svih pet rundi. Izgubih po drugi put od domaće pičke. Izazvala sam je, ne bi li uspjela izjednačiti rezultat i ujedno se pokazati ratobornom ženkom. Nije mi uspjelo. No, svejedno, bila je to gladijatorska borba. Nadjačavale smo se poput; robova, vojskovođa i vitezova. Sve smo ponudile, sve od sebe dale, osim prave, svježe krvi. Moja protivnica je ipak izgradila moćno tijelo, no, nekako sam imala osjećaj da ja imam psihu razarača. Hm, na kraju ipak pokleknuh pred tim njenim udarcima, spustivši svoj gard. Izazivala sam sudbinu i dobila po nosu. Razlog tog poraza nije u bioritmu, ni u lošem danu, razlog poraza bila je moja prepotencija. No, pozitivno je to što sam iz te borbe mnogo naučila. Kao prvo, protivnik u borilačkim sportovima ne smije se nikada podcijeniti. Upravo to sam ja učinila sa svojom protivnicom, koja je možda objektivno slabiji borac od mene.
Oduvijek sam se palila na Bruce Leeja i Jean Claudea Van Dammea, eto sada ja nastupam u gladijatorskim arenama u kojima pokušavam napraviti karijeru koja bi odzvanjala u mom selu. Presrest ću vaše brzoplete zaključke o mom izgledu, te vas tako ispraviti ako mislite da sam dječačke građe, ipak se mogu pohvaliti svim svojim atributima.
U borilačkim vještinama užasno je bitna taktika i tehnika. Stoga, od samog početka bavljenja tim sportom upijam poput suhe spužve na dnu mora, svu teoriju i praksu od svih svojih trenera, registriranih i onih uličnih. Neizmjerna volja i nevjerojatna upornost moje su mane ili vrline, kako tko uzme. Još uvijek sam u amaterskim vodama, tako će vjerojatno i ostati. Koliko god zapravo ja bila spremna za neku jaču borbu, reći ću; Ne, hvala! Mnogi misle da u takvom sportu treba unovčit krv i trud. No, takvi isti se ne bore, to su oni koji se nalaze van ringa.
Dvoboj je bio s pičkom teškom 63kg, pička koja vrlo lako diže nogu do mog pupka, koja zna udarati rukom i nije joj potrebna nadljudska snaga. Sparirala sam mnogo puta sa tom mojom protivnicom. Zapravo, svaki trening. Blizu smo po kilogramima i to nas je spojilo. Ukrotila me je s udarcem nogom u jetru, a potom i lijevim direktom u lice. Ono što najviše boli, nisu slomljene koštice u mom tijelu, već jebeni ponos. Koliko god je, na kraju borbe, taj umjetnički smiješak uljepšavao moje oznojeno lice, unutra, duboko u sebi bila sam još uvijek eksplozivna. Željela sam protivnicu izazvati u parteru. Inače hrvanje je meni i njoj bilo strano. Samo viđeno. No, imala sam osjećaj da bi je na podu mogla imati. Zapravo sam je divlje htjela jebati, na taj način pobijediti i osvojiti je na kraju.
Iskoristila sam vrijeme poslije borbe. Poražena, bila sam sama u toj garderobi, odgađajući tuš koji bi me vratio u stvarnost. Osjećala sam se prljavo i svježe, istovremeno. Moje tijelo premazano uljem u kombinaciji s ljepljivim znojem još nije tražilo čistu vodu. Moje tijelo trebalo je dodire. Nisam ni čula kucanje, kad se ona (moja protivnica) pojavila ispred mene u garderobi. Pokušala je ne odisati pobjednički. Pokušala je suzdržavati se. Zrak oko nas je smrdio. Što od izmiješanog, mog i njenog znoja, što od nekog vruće – hladnog trenja među našim tijelima. Nervozno sam pjevušila. Osjećajući se još gluplje. No, svakako sam htjela izbjeći razgovor s njom. Bila je tako nježna. Pokretima je lebdjela oko mene. Kao da se uopće nije borila. Stajala je gola ispred mene. Bradavica napetih, kože naježene. Sve to zbog naglog hlađenja njenog tijela. Htjela sam je zagrijati. Zaključala sam garderobu. Vidjela sam da kriomice prati moje pokrete. Pravile smo se da jedna drugu ne primjećujemo. Čula sam svoje srce. Osjećala tako jako njen miris. Ne samo njen znoj, koji me isto palio, već i miris njene oznojene pičke. Tijelo joj je tako glatko. Moram je imati. Misli, mašta me izluđivala. Moram je izazvati. Još jedan dvoboj. Još jedno jebozovno spariranje. Ne smije me odbiti. I nije. Prihvatila je moje dodire. Lizala me tamo gdje je prije nekoliko minuta udarala moje tijelo. Svi ti njeni poljupci poput prve pomoći, samo za mene. U trenutku mi je kroz glavu prošlo da možda sve to ona radi zbog neke jebene krivnje savjesti. Nisam si to mogla dozvoliti. Grubo sam je zgrabila za ruke i odvela nas pod hladni tuš. Stenjala je. Tijela su nam se zajedno tresla pod tom hladnom vodom. Divlje sam je grizla, ostavljajući otiske svojih zubi po njenom bijelom tijelu. Udarala je rukama i nogama u toj tijesnoj tuš kabini. Udarala je te hladne kapi vode, tjerajući ih da ne padaju po njoj. Zabila sam joj udarac u obrijanu pičku. Nije imala zaštitnu gumu u ustima, pa je zagrizla svoju donju usnicu, puštajući jednu kap krvi, koju sam joj divlje oduzela. Oči su joj bježale u stranu. Zjenica raširenih kao da je pod dopingom. Zapravo i bila je, poda mnom. Treptala je očima kao da gubi svijest. Zapravo je svršavala pod mojim jezikom. Kao da nije htjela, sprječavala je taj žestoki val orgazma. Gubila je. Gubila se. Popuštala je mojim udarcima. Popuštala mojim lizovima. Tukla sam je po tom rozom klići. I tako je odvela do sam kraj borbe. Udarila je desnom rukom u te vlažne, hladne pločice i tako prepustila borbu. Da je ova naša borba bila pod nadzorom sudaca, mislim da bi procijenili da sam ipak ja u ovoj borbi bila dominantna. Izlazeći iz tuš kabine, podignula je visoko moju ruku u zrak.
 
NASTAVIT ĆE SE…
 

jebate ja tu nista nisam shvatio ..
tko koga ;)))

:-))))))))) klap klap :-)))