priče sjevernog vodotoka

na stražnjim je vratima bio smiješno velik bijeli trag ptičjeg izmeta i, trenutak prije no što sam za sobom zatvorio vrata automobila, jednom nogom još na travnjaku, podigao sam pogled pomislivši kako se na drvu zacijelo gnijezdi neka velika ptica.
na drvu divlje trešnje prepune plodova. prošlo je doista mnogo godina otkako sam bio u prilici gledati drvo trešnje puno zrelih plodova, a iz ovog su kuta sjajni plodovi i tamnozeleno lišće bili iznimno lijepi. sasvim se se neznatno pomicali pod blagim lahorom, nebo je bilo svijetloplavo s ponekim bijelosivim oblakom, zrak je ovdje čist i slika je u mojim očima bila... nestvarno jasna. zjenice su mi se širile.
vrijeme nam donosi brojne istinotrese.
na ovome mjestu moram prekinuti, no ne stoga što ne bih imao volje ili vremena dovršiti ovu malu skromnu priču. star sam. tijelo me uporno iznevjerava, ne bolešću ili nemoću već upravo upornim odbijanjem da prati moj duh, kojeg starog i besposlenog uporno vuče mirnom dnevnom rutinom. ne, ne stoga, već stoga što osjećam prijekor u vašem pogledu, dragi čitatelju. humor riječi "istinotres" površan vam je i vrijeđa vaš fini ukus. ne budite dakle tako strogi, moji su dani dugi, a u njima je malo smijeha i, kako to često biva sa starcima, i samog me često iznenadi trivijalnost stvari koje me uspiju zabaviti.
istinotresi su, ma kako djetinjasto ime nosili, čudovišne nemani. ponekad ih prizivamo sami, ponekad je to vjerojatno tek pitanje statističke vjerojatnosti njihove pojave u odnosu na vrijeme koje smo proveli na svijetu. proživimo li ih dovoljan broj bez da iskra duha u nama bude poražena, počinjemo bolje zamjećivati detalje. vjerovati gorljivije u malene istine za koje smo u mladosti vjerovali kako im nije potrebna zaštita našeg vjerovanja.
ispratio sam pogledom u retrovizoru veliku darežljivu trešnju punu plodova slađih od svih koje sam ikada probao i svih koje ću možda još okusiti. plodove ove lijepe voćke nisam kušao. u donjem su se lijevom uglu retrovizora zadovoljno smiješile sitne bore uz moje desno oko.

Prelijepo pišeš.I ta nada u kojoj starost osim bora, donosi i iskustvo produbljene percepcije stvarnosti.Poljubila bih sitne bore uz tvoje desno oko.

fino :)

Star?? Pa i nebi rekla..moje mišljenje da je to stvar momentalnog izbora-duha.
Inače -lijepo napisano...

Smisao za detalje, proživljeno i doživljeno. Sve ostavlja neki trag... A "istinotres"? Pa zašto ne.... zvuči moćno!