Draga Rositta,
dopusti bol i tuguj.
Meni u slicnim situacijama pomaze intenzivno kretanje
i spoznaje da ce vec sutra biti bolje i da ce za izvjesno
vrijeme uzrok mog nemira, ili boli nestati.
Predstavljam si situaciju daleko goru, od trenutne, a
koja bi me mogla snaci.
Ma u sustini nista nije vaznno, Rositta.
19.06.2006. u 8:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar