australija
idemo prema stadionu. nepregledna masa žutih i kockastih dresova. sveopća gužva i gungula. dovoljno je samo zastati na sekundu, pa da se čovjek odvoji od svoje grupe i izgubi ih. svi izgledaju isto.
prolazim jednu, pa drugu kontrolu. ulazim u stadionski komplex. ubrzo sam shvatio da je moje mjesto na onoj tribini gdje su svi pomiješani. to i je i nije dobro. dobro je jer ću moć gledat utakmicu normalno sa sredine, a nije dobro što kurca neću čut jer će mi se miješat buka sa naše i sa njihove tribine.
ispod te tribine nalaze se dva štanda s pivom udaljena nekih 30-ak metara. između njih rulja loče. kupio sam si četiri piva, naslonio leđa na zid i promatrao ljude. nisma bi posebno euforičan, ni nervozan. samo sam promatrao svijet oko sebe.
uskoro je tamo parkirala i grupa od 50 australaca. nešto su se derali i galamili. te himnu svoju pjevali. no budući da nemaju tradiciju nogometnog navijanja, nemaju ni što pjevati. uskoro su postali bezobrazni.
GO SHEEEEEEET
IN YOUR TABLE CLOTHS
GO SHEEEEEEEET
IN YOUR TABLE CLOTHS
u taktovima neke britanske pjesmice "Go west" iz predbojbendovskog razdoblja. pri tom su upirali prstom u nas i naše famozne dresove. nakon toga, WHILE YOUR CHICKS ARE HOT, umjesto IN YOUR TABLE CLOTHS. počeo mi je rasti pritisak u glavi. ne toliko zbog njihove uvredljive pjesmice (uostalom ja nisam bio obučen u kocaksto. Došao sam obučen u za tu priliku odabranu civilnu majicu s nečim našaranim naprijed, da ih zbunim, i sa kockastim znojnikom oko ruke, da im sve bude jasno). Ono što me je zapravo iritiralo je to što su naši prolazili pored tih arogantnih australskih svinja i smješkali im se, fotografirali ih, i mahali im. ova spoznaja da mi ne kužimo što nam oni pjevaju još ih je više raspizdila. sjajno su se zabavljali.
osjećao sam se prilično bespomoćno. skenirao sam njihovu grupicu. bilo je dva ili tri frajera među njima koji su bili spremni za kavgu i možda još dvojica vitalnih matoraca koji bi skočili. ostali su bili bezveznjaci.
ali kako je surova bila naša relanost. sve sami turisti. ni jednog jebenog navijača. sve debeli papci. puno, previše žena. čak i djece. izgledali smo gore od japanaca. oni bar znaju engleski.
ipak nakon nekog vremena, pored mene je stao jedan od naših koji je shvatio o čemu se radi. i još neka dva tipa. i neka cura je skužila što se ovi deru. cura je počela pjesmu (!) u boj u boj i tako to. još su se neki pridružili i ubrzo smo se počeli nadglasavat. jedan od njih digao je srednji prst.
to je to. zakoračio sam naprijed, stao pred njih i raširio ruke. imam tu sreću da se moj glas može razabrat čak i kad se stotinu ljudi dere iz petnih žila. -šta je pičke šta gledate! ajde ajde mamu vam jebem ajde!!
stajali smo niti deset metara od njih. molio sam boga ili nešto da poleti boca. glupani su buljili u mene ispod oka. zbog civilne odjeće, vjerojatno su mislili da sam ja tu neki, štajaznam šef. budući da frka nije počinjala, a buka se nije stišavala, afektirao sam koliko god sam mogao. upirao kažiprst u ovog ili onog australca, kimao glavom i psovao im majku ponaosob. mahao im rukom da dođu.
i na kraju ništa. da je ispala frka bilo bi krvi do koljena jer smo bili svi izmješani. odlučio sam da će netko pojest pisoar u poluvremenu...
29.06.2006. u 10:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
kavgađijo. jesam rekla da mir mora bit tamo?
Autor: kolajah | 29.06.2006. u 12:54 | opcije
i sve zbog rečenice WHILE YOUR CHIKS ARE HOT...tctctct...
Autor: almostGinger | 29.06.2006. u 13:35 | opcije