...

 
Sometimes I feel like I can’t even sing (say, say, the light)..I’m very scared for this world..I’m very scared for me..Eviscerate your memory..Here’s a scene..You’re in the back seat laying down..The windows wrap around..To sound of the travel and the engine..All you hear is time stand still in travel..and feel such peace and absolute..The stillness still that doesn’t end..But slowly drifts into sleep..The stars are the greatest thing you’ve ever seen..And they’re there for you..For you alone you are the everything..
I think about this world a lot and I cry..And I’ve seen the films and the eyes..But I’m in this kitchen..Everything is beautiful..And she is so beautiful..She is so young and old..I look at her and I see the beauty..Of the light of music!The voices talking somewhere in the house..Late spring and you’re drifting off to sleep..With your teeth in your mouth..You are here with me..You are here with me..You have been here and you are everything...
 
 

and it was just another day...he was there, but I was here, and everything was just being beautiful :) because I knew...

List -



spava -
ona se skriva -
davno -
ko zna kada? -
sam -
list koji pada ne poznaje mjesto -
ni kuda ni kada, samo zna, -
da te voli -

Acid bejbe...
Koliko te događaja može odvući ravno k dnu toliko će te vratiti na površinu i još malo više da ćeš uopće zaboraviti da si bio tamo gdje ne želiš biti... Te male stvari od kojih gubiš dah, od kojih znaš da si živ. I da si ponovo živ. Kao muzika. Još ne vjerujem da je tu i da se vratila da oživi sva sjećanja i trenutke kad smo bili jedno. Svi zajedno. Ponekad mislim da je to baš njegovo djelo, da me podsjeti i da nikada ne zaboravim da je prisutan.
Daleko blizu daleko…
Dugo sam disao sam glumeći uvijek da znam pravi razlog mog prokletog ćutanja..
zaspalih ljubavi dah, pluskvamperfekt…Tog petka pao je mrak, moj korak-sve osim lak. Bas je gubio nadu kad se desio taj aperkat. Čitav svemir skriven ispod njenih obrva..Delfinu prelijepi moj, što god da pomisliš ovako blesav i lud već te godinama tražim svud. Sleđen pripomislim da možda i ne postojiš. Ptice, dosadni ples, samo golicav žeđ da ti pomjerim sa čela tvrdoglavi taj pramen smeđ, pa naslonim usne ko balon od sapunica..Znam, znam misliš "tužan je dan" kada semafor je crven, a ti žuriš u stan. Vijest za tebe glasi "ima ko da te spasi?" Pogledom gladni oslobodi…Moj telefon gubi smisao, ne znam zašto sam uopće i pisao sve te brojeve, kupole, bojeve..Prosto prorade u glavi kad se pojavi na njemu tvoj broj - cesto uzdahnem sam... :))