Relativnost

Bježala sam od ovog trenutka znajući da će me jednom dostići,samo što sam se nadala da će nekako stići kasnije i da mi neće pomrsiti račune...al' zajebala sam se....spetljala sam se u vlastitu mrežu punu surovih stremljenja ka nečem višem a da nisam ni znala da će mi sve to donijeti samo prazninu i neki opori okus u ustima...
uvijek sam voljela promjene,pogotovo onaj neobični miris nepoznatog,koračala sam uzdignute glave ne mareći za sjene...al' danas me te sjene progone i ne mogu im se othrvati,pružaju gorak okus istine što je ostala za nama a mi poput kakvih stranaca gledamo se u oči i pričamo o nekom zamišljenom svijetu ne priznavajuči si da je među nama već odavno sve gotovo i da si više nismo ništa doli dobrih starih prijatelja koji su prošli sito i rešeto i sad se smiju samom životu ne vjerujući u šta nas je to do zla boga uvalio...
imali smo ipak neki drugi nacrt za ovaj život al su nam se mreže snova ispreprele i zapeli smo u momentu ne uviđajuči da je izlaz točno ispod naših nogu....
kažeš mi da sam ti nedostajala al ostaješ hladan,bježiš od mene boječi se da ne otvorim stare rane i bolne teme....zar ne vidiš da sam postala vrhunski glumac skriven iza kulisa i samo čekam da predstava otpočne a ja odigram tu posljednju ulogu u našim životima i ova 2 prokleta,preostala mjeseca održim tu divlju iluziju,jer ipak koloko god smo si boli nanjeli toliko smo se i voljeli i uživali....ne žalim niti sekunde...al' ipak mi zafali,zabole sijećanja...

Dearest... I´m with you... always... baaaaaa :*****************

...`oće to tako, kad se uporno kreće letjeti ka suncu, na krilima, voskom zalijepljenim...