kakav pak sada naslov, jutro je, razbudio se nisam još

npr.
Primjer br. 1 (sluh-oči): skačete s grane na tribinu da bi uživali u koncertu, a ispod vas zemlja kojih 15m

Primjer br. 2 (vid-uši): odete u neki klub (najbolje bi bilo u neki narodnjački, no nikada nisam bio ali sam čuo priče, morat ću da iskusim osobno) i uživate u pogledu na neku djevojku koja je zauzeta i kraj nje dečko od kojih 2m i 100kg mišića

Primjer br. 3 (okus-jezik): nalazite se na murteru i kasno je, a pojavi se glad, ništa ne radi i u kampu samo dimljeni sir čeka, šta sada? pa treba preskočiti ogradu i u vrtu ukrasti dobra koje nam zemlja daje i uživati u delicijama voća i povrća

mislim da sam naveo podosta primjera, slobodno nadodajte, komentirajte, šta god

ne

Morala bih uzeti prazan list papira ili da zauzmem određeni stav..ne znam ..problem mi nije tako olako rješiv...

Pr.br.1: Nisam sigurna... Imati 24-25 godina, kao ti, i skoro umrijeti za rokenrol...Možda je to već trebalo prerast, haha...Sad si u godinama kad trebaš pristojno kupit kartu, sjest na tribine, uživat u Gotan Projectu uz ladnu pivicu i komentar:"Nisu dečki loši, a?"

PR.br.2: Ovakav slučaj, nažalost, se počesto viđa. Pritom ne mislim na napast narodnjaka nego na all-too-often slučaj toga da ti, Dev, izgledaš kao mokri san svih onih indie djevojaka koje nose turbane na glavi i široke, indijske hlače i ajd eventualno negdje imaju pirs. Zamisli količinu njihovog razočaranja kad vide da gledaš cure u dopičnjacima...Oh, zašto, zašto, kad su one tako auralne i vilinske...Eto, to ti je kad previše slušaju Urbana i njegovu srednjoškolsku poeziju...

Pr.br.3: potpuno opravdano

ma nisam ja još za mirovinu, ima u meni mladosti, poleta i elana tako da će sigurno biti još zgodovština, a i pixies su uskoro, mada ih je sve manje i manje, polagano dolazi doba kada će da se sjedi, pije piva i uzgaja trbuščić nastao ispijanjem iste
trenutno ne gledam ništa jer mi je dioptrija porasla, a nisam otišao do okulista; uz sve to nisam se iz stana maknuo već neko vrijeme zbog tih rokova tako da ni ne znam jer znam pričati s ljudima, ni ne sjećam se kad sam zadnji put upotrijebio svoj glas