dobri danći

Dani su mi pusti kad tebe nema.
Moram si naći neki posao kao i ti što radiš da ne misliš o
sadašnjosti u kojoj se nalaziš. Volio bi da sam s tobom na
vikendici, ali na nekoj našoj, da sjedimo u ležaljci i uživamo
kraj logorske vatre. S jedne strane vatra a s leđa ja, milujem
te i ljubim te u vrat. Tvoje ruke su na mojim koljenima i
noktima me lagano grebeš. To mi godi. Obuhvatio sam te rukama da
mi budeš bliže. Jako te volim, tu si samnom u beskranim
trenucima.
Vatra i drva u njoj pucketaju, sjene se mjenjaju na tvom licu, a
u daljini se čuje huktanje sove. Oko nas u mraku šuška lišće, to
su male šumske životinje, puh, vjeverica, možda neki mali
poljski miš, traže orahe i lješnjake.
A TI si samnom u mome naručju sa milim poljupcima i toplim
rijećima.
Kasno je, pođimo u krevet.
Umorni ali sa slatkočom se prepuštamo jedno drugom u najljepšem
položaju.

Voli te Danći