2006 je..
nas tri svaka na svojoj
obali stojimo
masemo si maramama
bijelim
tuznim se ocima volimo
cutimo mirisne uzdahe
maestrala
iz njedara nam se djeca
podizu
u masti nam se zivot desava
to nam je bastina
taj snatreci nemir
i culni duh stvoriteljski
i neka su nam obale daleke
samo nek su nam
marame bijele
uvijek visoko podignute
ni bura ni jugo nece nam
pomaknuti cvrsto tlo
plavog oblaka pod nogama
10.07.2006. u 9:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Plavi oblaci uvijek su se pokazali kao najčvršće tlo.Pusa draga, tako sam sretna što postojiš:))
Autor: Taisha | 10.07.2006. u 16:08 | opcije
Predivno pišeš, predivno, profinjeno kao što si i ti sama :))pusa!
Autor: Taisha | 10.07.2006. u 16:09 | opcije
puno mi to znaci od tebe najdraza...ne bih se nikad usudila da nije tebe to nadam se znas..
Autor: iceport | 10.07.2006. u 16:24 | opcije
JOj draga puno mi znače ove tvoje riječi, znaš.Ti si tako nježna i mila:)..ali kada naoštriš pero...iz tebe izlazi hrabra poetesa...amazonka riječi...nikada nemoj prestati znaš.Svijet bi bez tebe bio pusto mjesto i svijet umjetnosti i ovaj ljudski naš koji dijelimo skupa :))
Autor: Taisha | 11.07.2006. u 23:10 | opcije