Samamama razmišlja

Jeste li primijetili kako se taj stereotip raširio našom kulturom, čak sam i ja povjerovala u njega. Ali o čemu razgovarati? Ako je srca i želje, partneri uoče bitno (a za nebitno STVARNO nije bitno), a ako nije, ili ako se radi o onim grdim nakupinama osobina koje zovemo karakter ili navike ili... - kao da se ljudi ikad mogu shvatiti.

Primjerice:
- dušo, htjela sam s tobom razgovarati. Lijen si, ne ustaješ ujutro da mi pomogneš oko djeteta da se na miru spremim na posao pa stalno kasnim, sve ti je teško, ne mogu se osloniti na tebe, a i jako kompliciraš oko svega, samo da fantaziramo, a ne napravimo posao. Ne radiš, firma stoji, čekaš da ja sve povučem, a ništa mi ne daješ. Niti lijepo pričaš sa mnom, niti me tu i tamo iznenadiš i razveseliš poklonom ili djelom, niti si spreman učiniti stvari sa mnom koje ja volim (putovanja, šetnje, izleti). Što očekujem od tebe? Ništa, samo ti lezi, ja ću...

za razgovor je potrebno dvoje, najmanje...u tome je kvaka...od monologa definitivno nikakve koristi..

nije to nikakav stereotip, to sa 'citanjem srca' je precijenjeno i iluzorno

što očekuješ od njega? pa zna se... nek se gubi i plaća alimentaciju :-DDDDDD

Kako naslov kaže: razgovarajte s partnerom. Kreatura o kojoj ti pišeš nije partner.Nije ni kućni ljubimac. Ništa je. Znači...neka plaća šta duguje i šuti i dalje.

...i jope' recikliraš... ma, to je sasvim oke, sam' ak' nije u svrhu preispitivanja odluke... bdv, imaš kakvog keramičara za preporučit?

Kratki ste i jasni...