Čarobni brijeg

Vršak jezika klizi glatkim, a opet neravnim, površinama i dodiruje oprezno namreškano nepce. Iglice i trnci razlijevaju se sredinom trzavog mišića.

Anestezija popušta.

Svakom minutom sve više osjećam. I svake se sekunde iznova pitam želim li to ili ne. Usnice su natečene, nabubrene kao boksačke nakon deset rundi. Ali, pogled u ogledalo otkriva posve normalno lice. Moj je živac bio prevaren, umrtvljen.

Sad se budi i buni.

A bol se ne razlijeva, ne bubnja, ne prži. Bol je sveprisutna. Ispunjava mi mirno cijelu lubanju i čeljust. Kao jezero rastaljenog metala. Bez valova, bez mreškanja.

Samo neumjesna, neupitna, neumoljiva bol.

I znam da je gotovo i da će jednom prestati. Znam. No, baš kao i taj živac, moja je svijest anestezirana bolom. Iz ovog užarenog grotla samo će ovih par riječi kroz prste procuriti na tipke.

Ali, moj je osmijeh ponovo blistav.

Garant je silikon u pitanju :))))))))

skoro :) porculan :)

kineski :)))

ming, s certifikatom :)

Ej pazi da ti netko ne posere ispod mosta

sve rastjerala, i ljubavnike i narkomane i beskućnike :DDD

oprosti, prošla i ja te muke :)))

ma jasno, rijetko tko nije :)

;)) ovo je dobro. A šta kad anestezija ne bi djelovala? e onda bi nastradali

koji si zub izvadila.?

uvijek opisuješ male događaje u alegorijama...?:) kakogod, zanimljivo zvuči...:)

Kako dobro.Kako lijepo.

nisam vadila, di, krunica na dvojki :)

ja to zovem ...izlog u radu...;)))

izlog gotov, sad samo upalit lampice :))