BIJELI OLEANDAR

Iznad krovova kuća, raznobojnih, užarenih, sa kojih isparavaju kristalići ljetne kiše što ih je zapljusnula s naletom vjetra, sunčeva vatrena kugla poprima tamniju nijansu, prelazeći iz jarkožute u narančastocrvenu i polako pospano tone u uspavano more, sakupljajući svoje zrake i umorno nestaje zrcaleći se u plavetnilu  koje se stopilo i sada se više ne da razaznati gdje se sastaju pučina i nebo... U trenutku kada sve poprima sporiji ritam, njiše se po nevidljivim taktovima prirode tek nestašni valići svojom igrom lome tišinu svojom igrom u pješčanim dinama, pjeneći se i milujući  ih svojim staklenim slanim prstima...Priroda sprema svoju djecu na još jedan počinak, i prije nego ih zlatni mjesec obasja, more će im, uz šum valova,podariti uspavanku... 

...i nasta tama,tišina,mir na površini,a barke utonule u san i sve spava čudnim spokojem pripremajući se za novi dan što doći mora...