Dnevnik jedne plavuše

Kad sam na nekom takvom mjestu,kao šta je nogometni stadion,bilo bi pomalo i nelogično od mene da mi pogled s vremena ne vrijeme ne proleti po tribinama..tim više što su Riječki dečki poprilično zgodni u tom silnom žaru navijanja..
Ali..kakvi se samo razgovori mogu čut..hehe..okrenem se ja..zelene oke..pločice,pune usne..nema šta.Ali baba..majke ti.Pa gori je nego mi  žene.Valda je sa frendom izogovarao pol stadiona i cura iz njegove "šire blizine".A što je najbolje uopće nije gledao na teren.
I onda jedanaesterac i ja osijetim njegovu ruku na ramenu.-Ej oprosti..šta je bilo?Nisam vidio!!A ja si mislim..nije ni čudno da nisi vidio kad si deset puta gori od mene.I onda nam trube da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu..ma moš mislit

uh što ne volim takve dečke,ma kakvi dečki,tetkice