Od sumraka do zore....
Usporila je korak...Mora se osloboditi ove gomile volana koja ju je sputavala i petljala se oko nogu...Zgrabi dio koji joj je prekrivao koljena i prinese zubima...Materijal se kidao takvom lakoćom, kao da je od papira..Zgužva i odbaci razderani komad tkanine u stranu...Ahhh.....Zastade... Okrene glavu prema mjestu odakle je začula dahtaj...Tamo nije bilo ničeg...Aaahhh...dopiralo je ovog puta iz drugog pravca...Ispravi se i okrene na drugu stranu...Noć je bila toliko mirna da je mogla čuti ubrzane otkucaje srca vjeverice koja se vrzmala uokolo, ali ništa drugo...Aaahhh...Opet...Nalet hladnog povjetarca okrzne joj obraze...Uzme odbačeni komad haljine, otkine traku materijala i sveže zamršen snop kose u rep...Osvrnu se oko sebe ne bi li otkrila odakle dopire taj zvuk...Ali, gdje god njen pogled sezao, mogao je obuhvatiti samo tamu koja je na ovome mjestu postajala sve gušća i teža...Pomakne se korak naprijed, pa još jedan...polako i tiho...i oprezno...Njena mramorna stopala polako su mrvila vlažnu skršenu zemlju pod sobom uz pucketanje grančica, borovih iglica i kamenčića..Njen korak, isprva mačji , sada je postajao čvršći i sigurniji što je odmicala dalje i brže u dubinu šume...Stabla kao da nisu imala kraja i gotovo da su doticala nebo, a krošnje su stvarale mrežu isprepletenih grana koje su nalikovale na paukovu mrežu...Svi šumovi, svi mirisi, svi pokreti i sjene koje su plesale svoj noćni ples stopili su se s njenom pojavom koja je sada doslovce letjela između stabala...Osijećala se dijelom da pripada ovdje...I osijećala je da sve ovo pripada njoj...Da je sve stvoreno za nju i zbog nje...Kako sebično! I kako prokleto poželjno!..Kao da je svaki otkucaj srninog srca namijenjen njenim ušima i žila kucavica pulsira samo za njeno gladno biće...I sva ta ljepota, kao da diše samo za nju.
15.07.2006. u 19:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar