Samamama razmišlja

Spremim ja sebe i svoga sinčića i odemo mi fino u grad, na moru, u šetnju. Jedemo kifle i pijemo jogurt i viđamo drage ljude, pričamo, igramo se, gledamo jahte kako se ljuljuškaju u ožarenom moru i na njima preplanule jahtaše obučene u blješteće bijele košulje ili, ovisno o spolu, u lepršave haljinice.

Lijepo nam je. Ništa nam ne fali.

Kad bi se sve zbrojilo i oduzelo na vagi raspada moga braka jedan od faktora bio bi "oklijevanje i kompliciranje oko godišnjih odmora". Nije to primarni faktor, da je sve ostalo u redu, tko ga j... - odem sama i vratim se i sve pet, jasno, ne želim ispasti prokleta sitničava picajzla jer to nisam. Al ima nešto u tom njegovom kompletnom stavu da život treba komplicirati, da ga ne treba slaviti, uživati, guštati, da ne treba živjeti kao da smo i dalje mladi i puni života... nego tati i mami uz starački dementne skute i čekati njihov mig da se krene na jug (jer tko će čuvati staru kramu u neatraktivnoj im nekretnini koja im je pojam života i uspjeha i ljudskoga dosega kao takvog), a zatim na moru eskivirati sve što je lijepo, da bi se čmrljilo doma, da bi se ubijalo crnim mislima, da bi se, da bi se, da bi se. Ma kao da je bitno.

Ništa, samo me presječe povremeno što je moja bivša budaleština izbacila iz svoga života i što je propustio... dječačića koji se tako veselo smije ljudima i gunguli, i štandovima s kičastim nakitom i igračkicama, i psićima, i bebama koje žuljaju krafne i kifle ili sladoled, mene (nije da se hvalim) koja još uopće nisam za bacit, prijatelje i smijeh i veselje i krasno jedno večer, pa jutro, pa podne.

Jer njemu je bilo teško ujutro ustati da se uvati jutarnje kupanje, a zatim preteško da se ode u šetnju, i tako ukrug očaja. Mislim, razumijem da netko odbaci njurganje, svađe, zanovijetanje, stalne naporne financijske zahtjeve. Ali ovo... ne znam može li život biti ljepši i jednostavniji nego što jest upravo sada, a opet u njemu se on nije osjećao ugodno.

Neke stvari ostat će mi misterija za cijeli život.

volim mlade mame svojih godina. toliko od mene.

volim same mlade mame mojih godina. ovo bijaše korekcija moga prethodnog navoda.

znaš onu, ne triba plakati nad prolivenim mlikom :)

Oli ja plačem nad nečim?! Samo kažem. Pjesnici su čuđenje u svijetu, taj sistem.

Oli ja plačem nad nečim?! Samo kažem. Pjesnici su čuđenje u svijetu, taj sistem.

nema misterije...neki ljudi neznaju živiti i neće nikad znati...i to kao takvo treeba prihvatiti a ne glavu razbijati...to je stvar izbora

ah grintavo zanovijetalo, koje zbog svog nezadovoljstva vuče sve sa sobom na dno...pa se prestaneš veseliti,jer se osjećaš krivom zato što ti je dobro....mrzim takve manipulacije i zato sam otvorila vrata i pokazala smjer...
bravo ti

Ako nije valjalo,bolje da si se makla iz pakla...