Samamama razmišlja

Pišem kuharicu. Pisala sam i neki roman, al mi je to prezahtjevno, osim toga još nisam došla na početak sebe pa se osnovna tema, motiv, fabula, idejni okvir, likovi, tumačenje situacije i akcenti mijenjaju svaki put kad sjednem za komp. Ne znam ja još te stvari koje je znao Dostojevski, Tolstoj i Thackeray, kao ni one koje je znao Kafka, Flaubert, J.D. Salinger, Andrić.. ma nisam dorasla ni do Tomića kako sada stvari stoje.

Tako da sam svoj roman spremila i sada pišem kuharicu. Jednu proznu, ne prozaičnu drugovi čitači voajeri i skribomani, ne ne!

Možda je i završim. Mislit možda ne znam dovoljno dobro, al kuhat i jest već znam i to na više načina, a i ne kolebam se više oko toga što mislim o pojedinim kulinarskim drangulijama, odnosno o mitovima i legendama oko pripreme hrane, tzv. kalorijama i ostalim besposličarenjima naše poremećene kulturne svijesti (al učeno zvučim kad si dam truda, ha?!).

Jednom kad dovedete u pitanje način na koji je kuhala i rezonirala vaša baba na putu ste da otkrijete čudo kulinarstva i svjetskih kuhinja. Premda, sve je to skolastika dok niste učili kod Kineza u Kini, kod Talijana doma, kod Pakija u Londonu i gutali ustajale crve iz rupe u zemlji negdje posred Crne Afrike (da vam ne smaknu glavu jer odbijate vrhunsko gostoprimstvo), to su kulinari i gastronomi do kojih ja držim. No, svatko prema mogućnostima. Ja recimo otkrivam razne okuse malo kroz putovanja, malo kroz Internet, malo kroz prijatelje svih boja kože, a ponajviše kroz kuharice iz Metroa, one kraj riba i povrća, na onoj drvenoj polici.

Eto, ekskluziva prije same knjige. Recimo da ste i vi odlutali od domaćega tla i sada kusate namirnice koje se zovu nešto kao prnjimrič ili šoba-šoba, sve to s đumbirom i uz kombinaciju kokosa, paradajza i ustajale svinjetine. Mora da ste ponosni kad takvo bizarno jelo uspije. Makar ja sve manje znam što je uspjelo jelo jer nemam iskustvo jela, tako da sam postala posve samonikla u svakom smislu. Ako se da jest - onda je to to. Ako ne da - onda je preegzotično za naš ukus, mada interesantno.

Ali opet, najvjerojatnije ćete, vjerujte stručnjaku, nakon svega što isprobate sretni ko prase u loju kuhat ko svoja baba i maltretirat prijatelje, obitelj i unuke upravo istim onim jelima i pripadajućim pričama kojim je vaša baba maltretirala vas, kojeg god da ste spola. To se zove babin paradoks i još uvijek nije objašnjen.

jesi razmišljala o naslovu "Kuharica za aspirante na autorstvo"? To bi se ko ludo prodavalo! :D

Nisam, al budem. Makar, prezajeban naslov. To u Metrou ne bu išlo...

ako tribaš pomoć javi se..:)

probaj u pothodniku…

...koja demagogija! skuhaš nekaj neprepoznatljivo i nejestivo i onda to proglasiš egzotičnim....)))))))))))

Ljudi,
sagittariusclassic je uboo u bit! triput hura za sagittariusclassic-a!!!

ne razumijem dileme. citam tvoje blogove dolje. samo prepisi svoj zivot i dileme i trileme i razmisljanja i dobit ces pricu sa glavnim likovima i fabulom. sto je vazna fabula i likovi ako nesto nisi prozivio? kao da mozes pisati o engleskoj sedamnaestog stoljeca. kakav bi bio smisao? pise se srcem, a ne skupom pravila naucenim na "tecaju kreativnog pisanja".

tak je taban, u biti jedina je doista kreativna forma autobiografija :D

za pike_TS:
i kuharica moze biti zanimljiva, ako je pisu mandic ili andric, to su / bili pisci - obrtnici (profesionalci). osim toga uopce nisam govorio o autobiografiji. bilo je pitanje kako iz sebe izvuci pricu a da ona zvuci uvjerljivo.

Meni ove price zvuce jako good...

aha domaće je domaće...iako poneki izlet nikako ne škodi

Nasmijaste me, al nemam komentara. Bar ne pametnog.TAbane - ti baš ljubiš Platona, ne?