Relativnost

Noćas nisam bježala od ničega al me je bome realnost uhvatila nespremnu....na momenat sam se osijećala ko posljednji debil što se vuče za posljednju slamku spasa....
neznam što si htio postiči sa tom laži al sorio si me ne osijećam se više živom a toliko sam te htjela...nakon svog vremena napokon te poželim kao nikad do sad a ti darling pleteš mrežu laži i ostavljaš me na vjetrometini uzbrkanih misli da si sama prkosim iako dobro znaš da to ne podnosim...zapitam se često ta koji kurac više izvodim,zašto ti se uopče pokušavam uvuč pod kožu kad te u biti i ne želim...o vraže mali sretno ti bilo u životu al fakat što dalje od mene...