Vampirske kronike

Sanjala sam smo setali pjescanom plazom, ti i ja, drzeci se za ruke, i vidjela sam, jedan za drugim, sve dane naseg zajednickog zivota. Dok smo setali, na pijesku su ostajala  cetiri otiska stopala-nasi tragovi, tvoji i moji. Ali gdjekad, bas kad sam te u zivotu najvise trebala, vidjela sam samo dva traga. Pa sam te upitala: uvijek sam te voljela, a ti si mi obecao da ne neces nikada ostaviti. Zasto si me bas u najtezim trenucima ostavio samu? Ti si mi odgovorio: Nisam te nikada napustio. U one dane kada si vidjela samo dva traga, uzeo sam te u narucje.....

Predivno!

....i ponio te prema moru....valovi su mi te pokušali oteti iz narjucja ali ja te nisam dao...borio sam se do zadnjega daha...dok me more nije potopilo...moje sjecanje na tebe pluta morem i trazim te...

eh....i mene utopio..;-)))

..zaboravih napisati da si uspijela isplivati :))

zaboravih dodati...da ne znam plivati ;-)))))

..zaboravih napisati da sam na sve mislio i na svu srecu poniju leptirice koje sam ti prije nego sam se utopio stavio na ruke... :))

zaboravih napisati da si mi opet ponio one premale....nemrem ih obuc.. ;-)))

opssss....sorry gazda...greskom izbrisala tvoj komentar...a jos gledam kud je nestao....opsich

ejla zeno...slobodno zaplivaj s nama ;-)))

Ye suuuc, uzeo te je u naručje, ali mi počesto gledamo samo sebe, i ne vidimo njih.
I ne pitamo se kako je njihovim plećima dok nas nose, e... :)))

iskreno receno, to me u ovom trenutku uopce ne zanima, zato ih i imamo...;-)))))