ljetno jutro na polju...
Sjedim opet ovdje – ispred monitora, odgovaram na poruke kao automat, pitanja su teška kao vrijeme što nas dijeli... oduzimaju mi polako dio mene... popila bih čašu vode da iz nje skupim bistru energiju što mi nedostaje. Znam da u tvojim očima lete leptiri, a ti ih želiš probuditi u mom stomaku. S tim leptirima bih ti doletjela na zamrznuta polja i poljubila te onako fino, kao što je jutarnja brazda pa se iz nje puši jednog ranog ljetnog jutra, kojeg ne poznam, ali bih koračala tim poljima bez riječi….dodirivala pramenove tvoje kose i nosila u ruci tvoj dlan kao mladu pticu. Bila bih u zanosu znam, u daljini se bijeli grad i podsjeća na – djetinjstvo.
05.12.2003. u 17:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ne boj se, brzo bih te naucio govoru trava, mirisu pokosenih klasova, boji uzorane zemlje... jedino nikada ne bih mogao da te odvedem u krupne pahulje djetinjstva, koje su se davno istopile... ili se opet borim sa vjetrenjacama djetinje svakodnevnice.
Autor: nostalgija | 06.12.2003. u 6:37 | opcije
Ne bojim se, jer bih dodirivala pramenove tvoje kose, koju poznam, a ti bi mene nosio u dlanu kao žutu ružu ubranu samo za mene :)
Autor: shadow-of-soul | 06.12.2003. u 10:15 | opcije
Očito imaš talenta za pisanje...dobar tekst budi nostalgiju, na sretne dane...
Autor: mario4 | 06.12.2003. u 22:36 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:08 | opcije