Probudio si me......
Probudio si me ovog zimskog jutra bez tijela, koje je nestalo u podzemnim hodnicima ispod oceana. Neki vjetrovi potrgali su listove knjige iz kojih sam crpila lica rajskih stvorenja, a ti me pitaš kako mi je ime? Ti me pitaš kako da me zoveš, sad kad ti srce više ne luta. Prvo kazni krivce što ti srce još uvijek luta, a mene probodi usijanim pogledom, zatruj moje tamne vode, pokreni sve rakove u moru, vid mi ugasi, potrgaj sve podmorske telefonske kablove, pokreni valove i dovedi ih do mene u prostore novih života.
06.12.2003. u 10:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ne volim nikoga da kaznjavam... niti da se svetim... onaj to od gore vidi najbolje sve i svakom sudi po djelima njegovim. Ja jos uvijek imam dovoljno siroke ulice srca za prastanja... i odlaske.
Autor: nostalgija | 07.12.2003. u 5:29 | opcije
otići, doći, ostati - glagoli glagoli ...glagoljaju me u glagolu nekih buđenja, iz mog abdomena osjećam neke zvijeri zavijaju, nema im krotitelja pa su gladne, a meni - lijepo. :)
Autor: shadow-of-soul | 07.12.2003. u 11:05 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:07 | opcije