A kad sam...
..stavila ruku u osinjak, uhvatila goluba na grani, popela se na brdašce, na visoke stijene, odgovorila na pitanje za milijun kuna, opalila glavom o rub stola, srušila zidove, pojela 2 kg škampi, progutala udicu .. Sad berem peršin, sjeckam češnjak i križam datume na kalendaru.
01.08.2006. u 11:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
avantura počinje…
Autor: VITEZ_U_MIROVINI | 01.08.2006. u 11:32 | opcije
...zanimljivo
Autor: naosikaja | 01.08.2006. u 11:34 | opcije
avantura,da,nije ni prestala
Autor: Sasvim_Luda_Bejbe | 01.08.2006. u 11:38 | opcije
još zanimljivije :))
Autor: VITEZ_U_MIROVINI | 01.08.2006. u 12:05 | opcije
savršen opis jednog dana trebe koja čeka da ju "pravi" muškarac "opali"!
Autor: kosipakti | 01.08.2006. u 13:08 | opcije
Misliš? hm...ali to nisu dani, to su godine. I nema tu čekanja.
Autor: Sasvim_Luda_Bejbe | 01.08.2006. u 13:36 | opcije
... zrnce po zrnce... okrenut treba pješčani sat.(čka)
Autor: Vaya_con_dios | 01.08.2006. u 16:45 | opcije
Zvuči kao biznis wumen.:)
Autor: IsadoraDonnerGrau | 01.08.2006. u 22:31 | opcije
Usnuo sam sinoć čudan san, u kojem me ud po ud komadaju četiri prekrasne žene meni bliskih i poznatih lica. Još mogu prizvati k sjecanju tu „igru“ u kojoj se miješaju mirisi, smijeh, misli i okusi.
Od svjetla do sjene, od točke koju uzdignute ruke mogu doseći do kraja svijeta koji vlastitim umom i korakom možemo zakoraknuti. Svijest o vlastitoj okrutnoj smrti na čudnovat "orfejevski" način kao da siri čovjekovo poimanje svijeta. Orfejevska vizija kojom pijane bakantice na erotičan i zvjerski način stvaraju asketski i duhovni zanos kako bi se doseglo stanje "entuzijazma" ili sjedinjenje s bogom tj. steklo mistično znanje, kojim se ne može drugačije ovladati.
To je u stvari izvor grčke tragedije, u kojoj su simpatije uvijek na strani onih koje razdiru žestoki osjećaji i strasti. Orficko vjerovanje prepoznajemo kod Pitagore koji ga je prilagodio vlastitu misticizmu, pa sve do Platona i ostatka grčke filozofije ukoliko nije bila odveć znanstvena. Aristotel govori o tragediji kao katarzi, ili pročišćavanju osjećaja. Mnogi filozofi kažu da je upravo taj i takav dvostruki aspekt grčkog karaktera trajno promijenio svijet.
Hoće li promijeniti i moj?
Autor: kosipakti | 02.08.2006. u 14:06 | opcije
zar ne možemo reći da tijekom ovog zemaljskog tamnovanja u sebi ne nosimo ništa čisto tjelesno ili čisto duhovno, te da je živa čovjeka pogubno raspolavljati? Tako Montaigne, davno, jednom, a isve mijena jest, opet netko reče još davnije.
Autor: Sasvim_Luda_Bejbe | 02.08.2006. u 14:40 | opcije
Hen panta rhei. Hen panta einai. Sve se mijenja. Sve je jedno. Rece davno Heraklit, a nakon njega i ove prekrasne dame ja nemam što za dodati. Amen! :)
Autor: kosipakti | 02.08.2006. u 14:44 | opcije
E kad sam ... 85. bio na željinoj utakmici, pojeo ćevape kod ferhatovića u sedmici, pio pivo s muzaferom, premjestio skelu na medicinski faks, pojeo češnjak pa ozido zid, popeo se na krov i gledao susjedovu kćer kako se tušira, pao s krova i glavom razbio vazu, u getrou kupio vazu, jebo' vazu!
Autor: kosipakti | 04.08.2006. u 2:20 | opcije
kosipakti,ćosre,jel ti to mene fakat razumiješ?
Autor: Sasvim_Luda_Bejbe | 04.08.2006. u 13:11 | opcije