A kad sam...

..stavila ruku u osinjak, uhvatila goluba na grani, popela se na brdašce, na visoke stijene, odgovorila na pitanje za milijun kuna, opalila glavom o rub stola, srušila zidove, pojela 2 kg škampi, progutala udicu .. Sad berem peršin, sjeckam češnjak i križam datume na kalendaru.

01.08.2006. u 11:30   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

avantura počinje…

Autor: VITEZ_U_MIROVINI   |   01.08.2006. u 11:32   |   opcije


...zanimljivo

Autor: naosikaja   |   01.08.2006. u 11:34   |   opcije


avantura,da,nije ni prestala

Autor: Sasvim_Luda_Bejbe   |   01.08.2006. u 11:38   |   opcije


još zanimljivije :))

Autor: VITEZ_U_MIROVINI   |   01.08.2006. u 12:05   |   opcije


savršen opis jednog dana trebe koja čeka da ju "pravi" muškarac "opali"!

Autor: kosipakti   |   01.08.2006. u 13:08   |   opcije


Misliš? hm...ali to nisu dani, to su godine. I nema tu čekanja.

Autor: Sasvim_Luda_Bejbe   |   01.08.2006. u 13:36   |   opcije


... zrnce po zrnce... okrenut treba pješčani sat.(čka)

Autor: Vaya_con_dios   |   01.08.2006. u 16:45   |   opcije


Zvuči kao biznis wumen.:)

Autor: IsadoraDonnerGrau   |   01.08.2006. u 22:31   |   opcije


Usnuo sam sinoć čudan san, u kojem me ud po ud komadaju četiri prekrasne žene meni bliskih i poznatih lica. Još mogu prizvati k sjecanju tu „igru“ u kojoj se miješaju mirisi, smijeh, misli i okusi.
Od svjetla do sjene, od točke koju uzdignute ruke mogu doseći do kraja svijeta koji vlastitim umom i korakom možemo zakoraknuti. Svijest o vlastitoj okrutnoj smrti na čudnovat "orfejevski" način kao da siri čovjekovo poimanje svijeta. Orfejevska vizija kojom pijane bakantice na erotičan i zvjerski način stvaraju asketski i duhovni zanos kako bi se doseglo stanje "entuzijazma" ili sjedinjenje s bogom tj. steklo mistično znanje, kojim se ne može drugačije ovladati.

To je u stvari izvor grčke tragedije, u kojoj su simpatije uvijek na strani onih koje razdiru žestoki osjećaji i strasti. Orficko vjerovanje prepoznajemo kod Pitagore koji ga je prilagodio vlastitu misticizmu, pa sve do Platona i ostatka grčke filozofije ukoliko nije bila odveć znanstvena. Aristotel govori o tragediji kao katarzi, ili pročišćavanju osjećaja. Mnogi filozofi kažu da je upravo taj i takav dvostruki aspekt grčkog karaktera trajno promijenio svijet.

Hoće li promijeniti i moj?

Autor: kosipakti   |   02.08.2006. u 14:06   |   opcije


zar ne možemo reći da tijekom ovog zemaljskog tamnovanja u sebi ne nosimo ništa čisto tjelesno ili čisto duhovno, te da je živa čovjeka pogubno raspolavljati? Tako Montaigne, davno, jednom, a isve mijena jest, opet netko reče još davnije.

Autor: Sasvim_Luda_Bejbe   |   02.08.2006. u 14:40   |   opcije


Hen panta rhei. Hen panta einai. Sve se mijenja. Sve je jedno. Rece davno Heraklit, a nakon njega i ove prekrasne dame ja nemam što za dodati. Amen! :)

Autor: kosipakti   |   02.08.2006. u 14:44   |   opcije


E kad sam ... 85. bio na željinoj utakmici, pojeo ćevape kod ferhatovića u sedmici, pio pivo s muzaferom, premjestio skelu na medicinski faks, pojeo češnjak pa ozido zid, popeo se na krov i gledao susjedovu kćer kako se tušira, pao s krova i glavom razbio vazu, u getrou kupio vazu, jebo' vazu!

Autor: kosipakti   |   04.08.2006. u 2:20   |   opcije


kosipakti,ćosre,jel ti to mene fakat razumiješ?

Autor: Sasvim_Luda_Bejbe   |   04.08.2006. u 13:11   |   opcije


Dodaj komentar