DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

koji film sad vrtis u glavi kralju, pita umisljena veličina samog sebe u naletu samopreispitivanja razloga boli njegovog veličanstva koje pati od povremenih naleta autodestrukcije izazvanim kojecim al manjevise se svodi na traume iz djetinjstva.
ponovo otrovan alkoholom, jetre nabrekle i kao da ima svoj zivot u neobaveznom razgovoru s očekujućom rodiljom ona me ohrabruje da osjetim ritanje novog života u njoj,a ja joj vodim ruku do mjesta na kojem počiva sjeme buduće propasti moje, moje nabrekle jetre, koja čudne li analogije sa prethodnim radosnim prizorom, također proizvodi udarce i rita trbusnu stijenku vlasnika svog. u njoj 2 zivota, u meni gotovo ni jedan. iskonska pravda. život se bori za život...smrt...ne prizivaj doći će sama.
ponekad me pegla depra i to jako, autodestrukcija.
sad se učim voljeti se, ponekad se popiknem, al ok naučio sam se dizati. mislim da mi ide na bolje.
e kaj ima novo kod tebe? bas me ne zanima... ponijela si se kao posljednja baraba prema meni, i znam da sam bio slab i prizivao sve to, al nisi trebala, mogla si biti veći čovijek...očekivao sam više od tebe. nije mi drago što sam se prevario u tebi, al kao i obično imaš pravo, u biti sam prevario sam sebe, ti si samo bila ti, a ja sam mislio da si nešto više. pouka za odsadpanadaljeiubuduće:ne očekuj nić i dobit ćeš sve.
stvarno sam se trudio biti ti prijatelj.al nisam mogao.nakon 5 sekundi s tobom prebacio bih na secoundary mode i počeo te svlačit u mislima, dirat te...pošteno je da kažem da sam te samo htio jebati do besvjesti. dobro da više ne razgovaramo, jer ko zna kak bi to završilo, vjerojatno bi se izjebali doslovno i psihički do te mjere da bi od tebe i mene ostala dva psihofizička invalida. bez snage za nove početke. nije mi sam jasno kak nisli skužila da te više ne želim blizu sebe kad ti se nisam javljao mjesecima.
želio sam da lagano zaboravimo jedno na drugo. al život je život, nema ti tu ništ lagano. nadam se da ću jednom odrasti u muškarca na kojeg ću biti ponosan. ili ću umrijeti u pokušajima.sad znam da sam bio bolji čovjek od tebe, al ti ne zamjeram, davno sam te pustio. zašto ti nisi mogla pustiti mene, neznam, više me i ne zanima, oprostio sam ti sve ispade, al ti nisam zaboravio. želim ti život kakav zaslužuješ. nije mi žao što smo hodali po istoj cesti sprženoj suncem u potrazi za hladom.
život-smrt-život