Dnevnik jedne tračerice

Počelo je sa raskošnim pirom…. Vjenčanje o kojem se pričalo godinama…. Sve do rođenja Sina…. Tada je sve bilo usmjereno na novorođenog princa…. Samo dvije godine kasnije rodila se mala princeza…. Obitelj snova…. Mama, Tata, Sin i Kćer…. Bilo ih je prekrasno gledati…. Sve je bilo kao u snu, prava bajka…. Sreća je lepršala oko njih na igralištu, u kinu u kazalištu…. Jedne večeri Mama ih je spremila za spavanje, pjevušila je uspavanku, a suze su same tekle…. Zašto? Spavajte anđeli moji, ne brinite Mama samo oči odmara…. Odlazila je bez da je znala kuda…. Samo što dalje…. Nakon tjedan dana Tata ih je obavijestio da je otišla, da se nikad više neće vratiti…. Zašto? Nije nas voljela…. Sin je odlučio da je to krivica njegove sestre zato što nije pojela ručak, kako je Mama željela…. Kćer je osjetila krivnju koju će nositi dugi niz godina…. Tata je šutio…. Mama je bila tabu tema, o njoj se smjelo samo sanjati u noći…. Rasli su uz strogog i zaposlenog Tatu…. Nestalo je smijeha i Sin je za sve okrivio Mamu…. U dubini duše htio je znati gdje je, ali to nikad ne bi priznao…. Nestalo je ljubavi, onih malih sitnica…. Sve Tatine Žene interesirao je samo novac i provod, za njih nisu marile, niti su ih željele u svom životu…. Tata je često putovao i ostajao u Gradu, dok su oni provodili dane odrastajući, prepušteni sami sebi…. Naučili su da se novcem sve kupuje, svugdje su bili dobrodošli, popularni, voljeni…. Na fakultetu su postali pravi pripadnici svoje «klase»…. Bezosjećajni, samoljubivi, uspješni u svemu…. Omalovažavali su sve koji nisu bili na «nivou», spremni nastaviti Tatin «uspješan» put…. Promocija je bila veličanstvena parada «visokog» društva…. Svatko imalo «važan» pojavio se na njoj, diveći se uspjehu, sa željom dotaći samo malo tog sjaja…. Krenuli su u Život poslovnih ljudi na velika vrata…. Naučeni na afirmaciju od svih, nisu ni očekivali ništa drugo…. Cilj opravdava sredstvo…. Novac kupuje sve i svakoga…. Sva vrata su im otvorena, svatko ih dočekuje raširenih ruku, na svako suprotstavljanje odgovaraju beskrupulozno, odmah…. Sin je našao pripadnicu svog staleža, primjerak sličan njemu…. Imali su zajedničke interese, bez želje i volje upuštati se u neke ljubavne priče…. Brak koji je određen svim parametrima prije nego li je rečeno «DA»…. Sprema se još jedan veličanstven pir…. Sve je podređeno događaju godine…. Dolazi i taj dan…. Sin sjedi u svojoj sobi, spreman odraditi tu formalnost sa svojstvenom lakoćom glumca koji takve predstave igra svakodnevno…. Promatra sobu svog djetinjstva, mladosti…. Na zidu su i danas zečevi koje je napravila Mama…. Trgnuo se…. Gleda i tek sad shvaća da je sve isto kao i one noći kad je zadnji put pjevala uspavanku…. Samo nje nema…. Otključava ladicu i vadi sliku, sliku koja je jedina vidjela suze tog savršenog, beskrupuloznog, narcisoidnog mladića…. Prelazi prstima po njenom licu i usta pitaju i opet zašto? Nije primijetio sestru koja ga je došla vidjeti…. Zagrlila ga je…. Znaš ako nas nije voljela, ja te volim Braco…. Da li stvarno želiš ovo danas? Da li stvarno želiš provesti život uz onu koju ne voliš? U ljutnji je bacio sliku…. Staklo se razbilo u milijun komadića…. Znaš ne voli me, ja ne volim nju, ali barem znam na čemu sam…. Neće me ostaviti, jer joj je najvažniji novac i dok ga ima bit će tu…. Braco, volim te…. Nikad to nemoj zaboraviti…. Izletio je iz sobe, bez da je vidio suze koje su tekle niz njene obraze…. Sagnula se do slike i zaplakala tužno, slomljeno…. Mama, zašto? Šaptale su usne…. Pribrala se, navukla masku kakvu svi očekuju i na scenu je stupila savršena ko i uvijek…. No u gomili ljudi našle su se oči koje su vidjele njene oči…. Jedan sasvim neprimjetan gost, jedan kojeg nitko zapravo nije ni trebao, pozvan reda radi…. Njega nije dojmio sjaj, nije ga dojmilo uvaženo društvo, nije ga dojmila predstava, dojmile su ga samo te oči…. Oči sa svom tugom ovog svijeta…. Znao je da nije dovoljno «in» da bi joj se približio, ali želja za otkrivanjem tajne je ipak veća…. U jednom trenutku jednostavno ju je poveo na ples…. Bez pitanja, bez obaziranja na njene proteste…. Opusti se, ovo je samo jedan ples…. Ma koliko želio ne mogu te oteti, zato se opusti i pusti nek te nosi muzika…. Prvo iznenađena, pa šokirana bezobrazlukom, a nakon neuspjele borbe protiv odlučnih ruku, opustila se…. Nošena muzikom i vođena njegovim sigurnim korakom, zaboravila je na tugu, na svijet oko sebe…. Bili su divni, ali na žalost njihovu, nekompatibilni…. Tata i Sin su ih, nakon tri plesa razdvojili i objasnili joj pravila «igre»…. Nisu računali na njegovu tvrdoglavost…. Znao je gdje ju može pronaći…. Pronašao ju je i savladao sve njene ograde…. Voljeli su se tajno, divlje i bez ograničenja…. Jedan dan ju je pitao koja joj je najveća želja u životu…. Željela bih naći Mamu…. Željela bih znati zašto nas nije voljela? Željela bih znati zašto je otišla od tolike sreće…. Stavi čizmicu u prozor i Sveti Nikola će ti ispuniti želju…. Nasmijala se, ali stavila ju je…. Baš me zanima kako će se popeti na 4. kat i kako će staviti Mamu u čizmu ;-))))) Ujutro ju je u čizmici dočekala poruka, gdje treba doći…. Pojurila je, ne razmišljajući kako je uspio metnuti poruku…. Dočekao ju je pred stambenom zgradom…. Znala je, osjetila je…. Nije pitala, slijedila ga je…. Vrata je otvorila Mama…. Nije znala što bi napravila, stajala je bez riječi…. Pozvala ih je u dnevni boravak…. Kava je već bila na stoliću…. Pogled joj je pao na regal…. Svuda slike nje i njenog brata…. Ne razumijem…. Zašto? Progovorila je uz jecaj…. Mama ju je zagrlila i ljubila dugo, dugo…. Sjedni…. Sreća nije uvijek onakva kakva izgleda, osmijeh nije uvijek onakav kakvim se čini…. Voljela sam Tatu, silno, ali on voli samo uspjeh, karijeru, novac…. Nisam ga mogla pratiti u tome, željela sam samo jedan običan život…. Nisam bila dovoljno «dobra» za njega…. Teško je kad te netko svaki dan uvjerava da si bezvrijedan, da nisi dostojan njega…. Da si nesposoban, da si tu samo zbog njega…. Trebaš udovoljavati svakoj želji bez glasa, bez svojih želja, jer ih ne zaslužuješ…. Znaš udarci bole, ali psihički udarci uništavaju…. Izgubila sam svoj identitet, bila sam rob…. Voljela sam kad ga nije bilo, plašila se njegovog povratka doma…. Zamjerao mi je vaš odgoj, jer sam vas odgajala u ljubavi, a to je neprihvatljivo za put koji vas čeka…. Kad sam odlazila, morala sam…. Nisam vas mogla odvesti jer sam željela osigurati mjesto gdje ćemo biti…. Nisam računala na Tatine veze i poznanstva…. Nisam računala na potkupljivost, na mogućnost da će mi vas oduzeti, da vas neću smjeti niti vidjeti…. Zato vam nisam došla, zato vas nisam posjetila…. Probala sam, sve sam probala, ali na žalost protiv snage Novca se nisam mogla izboriti…. Jedino što sam uspjela, uspjela sam skupiti slike vašeg odrastanja, zahvaljujući prijateljima…. Žao mi je Kćeri, žao mi je što nisam bila uz vas…. Uvijek sam vas voljela, uvijek sam vam pekla tortu za rođendan, puhala svjećice umjesto vas…. Pratila svaki vaš korak iz sjene, plakala gledajući kako postajete On…. Žao mi je…. Možda sam i trebala ostati, možda sam sebična, ali nisam mogla…. Pokušaj shvatiti, ako možeš…. Nadam se da ne možeš, nadam se da nikad nećeš to proživjeti i nadam se da će tebi ipak ljubav odrediti život….
Jučer je napunila čizmice svoje troje djece, odabrala je Ljubav…. Uspješna je i dalje, iako pokloni djeci nisu tako bogati, ali oni će biti sretni…. Zagrlio ju je i rekao, a tvoja čizmica? Koja je tvoja najveća želja? Osmjehnula se…. A znaš…. Stavi čizmicu, nikad ne znaš ;)….
Jutros, dok su klinci otvarali poklone, zazvonilo je zvono, otvorila je vrata…. Tata i Sin došli su sa poklonima…. Zagrlila ih je i sad je sigurna da Ljubav sve pobjeđuje….
Draga moja sretna sam zbog tebe ;-)))))))))

I ja!

cudno, zar ne? upravo sam ispod tebe napisala blog upravo o novcu...koliko tuge i zalosti zbog njega....

e sad mi daj maramicu!!

imam samo one jeftine iz konzuma, K-plus...budu ti dobre te? ;-)))

bit će...e, jesam cendravica!!!

ali gle, ljubav je ipak pobijedila, zar ne? ma i za to vrijedi pustiti koju suzicu... ;-)))

E babe,babe :))))

e devil, devil...;-)))

ostala sam bez daha , citajuci ovaj blog, i suze su zamaglile moje oci...vjeruj mi...

ma nije to nis Janica, sam se ti ljepo vrati na snjezne staze i sve bu super! kad ti ja velim... :)

bas sam dosla doma s posla snjeznim stazama...kod mene snjezna oluja...

Joj Zube, nadam se da si sve to izmislila

S ponosom kažem da je ovo najduža stvar na Iskri koju sam u cjelosti pročitao!
Zube,svaka čast još da si i koji prored uvalila nebi mi oči ispale... :)
Ali isplatilo se pročitat..uz podlogu Azre..Ako znaš bilo što... :) Laku noć!Idem spavat.....................

nema se šta reć nego..................svaka čast zube!!!

aleluja!!!!!ima puno mene u tvojim
rijecima,pobjegose mi suze iz oka.....

zubi :)up

kako ste svi neozbiljni...samo se zajebajete...razmislite malo i stavite u situaciju te djece i te majke koji su to dozivjeli...razmislite samo malo kako je izgledala ili kako izgleda svakodnevnica tih ljudi...ako nemate osjecaja ni duse za druge ma nemorate se ni zajebavati na racun tudjeg bola...Jedan prijedlog od mene,sigurno ima osoba koji ovo citaju , a tako nesto i dozivili pa mozda im mozemo pomoci i dati podrsku barem lijepim rijecima....I nezaboravite Ljubav i iskrenost stvarno pobjedjuju sve....