Eto

 nista od Enesa.
Valcer kiše

Žureć pred kišom,
pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali.

Nad nama su se
kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.

Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.

Srce se čulo
u svakom kutu
naših tijela.

Možda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,

al valcer poče...

I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječi.

:)) lijepo...

je. a Enes Kisevic mi je inace najdrazi pjesnik. zna se izrazit :))

...ja te htjela ishvalit...sad moram enesa... :)

samo ti hvali, ne smeta meni tudje lovorike brat :))
a mogao sam i presutit izvor mozda bi i dobio sta. :))

...a dobija bi trišanja... :))