Kontemplacije pred nedjeljnu sluzbu

 
 štorija.
 
Bio jednom jedan čovjek. Bio je to jedan sasvim običan čovjek koji se  po ničem posebnom nije razlikovao  od ostalih šest milijardi ljudi koji obitavaju na jednom planetu nazvanom Terra. Svaki dan mu je prolazio kao i onaj prije. Taj  se čovjek ubijao  od dosade veći dio života. Imao je snove, ambicije kao i ostali. Imao je svoje prednosti i nedostatke, vrline i mane. I, slijedeći primjer velike većine ostalih ljudi, nije postigao ništa značajnog u svom životu.
 
Pa ipak, vrijedi izdvojiti jedan događaj iz njegovog, događajima neispunjenog, života. Jednog lijepog, sunčanog dana probudio se, po svom običaju, u podne. Pošto je bio nezaposlen, to je bio jedan od rijetkih luksuza koje si je mogao priuštiti . Još uvijek zijevajući, otvorio je vrata malenog hladionika te izvadio mlijeko. Otpivši malo iz kartona, otišao je u njegovu sobu, i lijeno se sagnuo da bi upalio računalo.
 
Računalo je zarežalo, procesirajući legije jedinica i nula u pismo koje je njegov vlasnik mogao razumjeti. Pokušalo ga je upozoriti na ono što će zbiti pred njegovim očima, no taj pokušaj govora je čovjeka tek podsjetio na zvuk mljevenja suhih žitnih pahuljica. Baš poput onih koje je našao u ormariću u kuhinji. Bile su nejestive.
 
 
  Umjesto uvodnog izbornika Windowsa, na ekranu ga je dočekala poruka. Poruka je glasila:
 
 Želiš li saznati smisao života? Klikni ovdje.
 
Sav zbunjen i pomalo ljut na servisera koji mu je opet vratio neispravno računalo, ugasio je računalo. Otišao je u kuhinju nešto sitno prezalogajiti (pretraživši sve ormariće i frižider, zaključio je da osim one kutije žitnih pahuljica nije bilo ništa za prigristi). Pripalio je plinski štednjak i natočio vode u malu, zarđalu džezvu za kavu i stavio je na rasplesane plamičke. Odjednom je jedan nespretno iskočio iz veselog kola svojih kolega i uhvatio se za čovjekovu majicu.
«Prokleti plin, sve je u ovom stanu ošlo k vragu»-zlovoljno je promrmljao dok je tapkajući vodu po majici, uspio ugasiti plamičak.
 
Svejedno, na poruku nije mogao zaboraviti ni trena. Nervozno je grickao nokte i osluškivao pucanje mjehurića kipuće vode. Nije mogao izdržati.
 
Vratio se u sobu s računalom i strepeći ga upalio.
Na ekranu ga je dočekao, kao i uvijek, uvodni izbornik Windowsa.
Pretražio je sve datoteke, svaki pedalj hard drivea, no poruku nije našao. Kasnije je na kavi ispričao tu zgodu svojim prijateljima, no oni su mu se nato samo nasmijali.
 
S vremenom, čovjek se uvjerio da je on to sve samo sanjao, te je nastavio provoditi svoju dnevnu rutinu, sve dok  jednog dana nije opet upalio računalo.
 S ekrana ga je dočekala ona ista poruka:
 
Želiš li saznati smisao života? Klikni ovdje.
 
I baš dok je htio kliknuti mišem na tu poruku, osjetio je neki čudan miris u zraku. Bio je to rezak, jedva primjetljiv, no opet prepoznatljiv miris plina koji pušta. Pošto je netom prije zapalio cigaretu, plin se zapalio i čovjek je izgorio zajedno sa svojim stanom. Kasnije su našli njegov kostur, naslonjen prema ekranu računala.  Ekran je bio crn. Crn kao i sve sto ga je okruživalo. Očevici su mogli još uvijek vidjeti tanku zavjesu dima koji je isparavao s čovjekovog ,do neprepoznatljivosti spaljenog tijela.
 
Otad su po susjedstvu počele kružiti priče o sablasti koja noću lunja po kućama, paleći računala, tražeći onu istu poruku:
Želiš li saznati smisao života? Klikni ovdje.

jebiga, nisi moro napominjat da na Windowsima radi... kuži se iz ostatka priče :D

Hebiga, mozda bi neki mislili da je linux friendly-racunalo:))

ovdje...OVDJE...ovdje ....nema smisla :DDDDDDDDDDDD

Candyman, Candyman, Candyman, Candyman, Candyman....