R A J
Bakrorez prevučen zlatom , i u
zlatnom redu, dva tijela ko klupka
zlatasta.
Pobjedničko jedno tijelo koje čuje i jedno
tijelo pobjedničko koje priča u livadi u kojoj
ništa ne govori.
Disamje koje u disanje pretače se i jedno lice
koje podrhtava od njega u livadi u kojoj ne
drhti ništa.
Sjeti se tužnog vremena
u kojem njih dvoje uživahu vrijeme
i življahu njime ožalošćeni.
U satu zlatnog čavla
u kojem je vrijeme zastalo pred pragom
kao psi lutalice...
Gabriela Mistral
12.08.2006. u 20:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara