mala plava

Ako uščuvaš glavu dok je drugi gube
             I misle čak da ti si za to kriv
Ako vjeruješ u se, dok drugi sumnje dube
            A ti ih shvaćaš, sretan što si živ
Ako znaš čekati, ili se bar trsiš
           A kad ti lažu, da ne vraćaš laž za laž,
A kad te mrze, da ti njih ne mrziš,
           Da nisi gizdav, niti ne brbljaš sve što znaš
Ako znaš sanjati, a nisi sužanj snova
           Ako znaš misliti – a nisi umu rob
Ako su Pobjeda i Poraz za te ista kova
           I znaš im varke, ishod, put i kob
Ako podnosiš istinu, kojoj učiš druge
          A koju kvarni rabe ko zamku i vab
I gledaš smrt svog sna bez trpke tuge
          Već hvataš oruđe i gradiš, čak i slab
Ako si jak sve pobjede na hrpu zbrati
          I staviti na jednu kocku ulog taj
Pa sve izgubiti i na početak stati
          Ne spominjući gubitak, ne misleći da je kraj
Ako možeš srce, živce, mišićje i žile
         Napreći da ti služe, kad ih nema već
A žive, jer i m tvoja volja daje sile
         Uz riječ « Izdržite» tu kratku bodru riječ
Ako i s mnoštvom općiš a spasiš sve što jesi
         Ako uz kralja hodaš a shvaćaš priprost puk
Ako te drug ni nedrug odviše ne žesti
        Ako sve svima daš no spasiš bar svoj muk
I ako nezaboravnu ti minutu ne može
        Oživjeti šezdeset sekunda dalek roj
Sav svijet je tvoj kad sve se stvari slože
         I  što je bitno bit ćeš Muškarac sine moj
R.Kipling

"Bog misli u genijima,
sniva u pjesnicima
i spava u ostalim ljudima."

Peter Altenberg

No što kada se nađe čovjek koji objedinjuje i pjesnički dar govora i snagu genijevog razmišljanja?

Jesu li oni dio božjeg plana ili čudo prirode?

R.Kipling me naveo da se to zapitam.