.........Za Hannu.........
Stabla su stajala kao sjenke ukocenih dzinova bez glava car mraka u azurnoplavim kataraktima tvoja glava na mom krilu Hanna, Pricam ti o boju u Bosanskim sumama ratovi koji se ponavljaju pocesto iz generacije u generaciju.. Ti bi da manje pricam a vise volim, a ja ni jedno ni drugo ne umijem bar za sada,bez alkohola.... Bura i mecava,led i glecer-dusom, kako stajati kad sav svijet pada, a ti to neosjecas....
Ljubis me silaskom tame u park kao prvog i pravog ljubavnika, zelis da sam samo tvoj do besmrtnosti, guras ruku u moje medjunozje, traziz toplinu a vec je voz prosao koga sam cekao satima sami smo ostali ti i ja i vjecnost s nama, Hanna...?
10.12.2003. u 8:45 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar