troubled...

 
...izrone tako ponekad neka draga sjećanja, pa pokušaš oživjeti izgubljeno vrijeme ili samo zaspati i vjerovati da se sve događa opet kada se jednom probudiš....
...postoje dani koji raduju, postoje oni koji bole...svi su dio velikog, raznobojnog vitraja života koji je moj i samo jedan...
...svi naši vitraji sami su unikati, ukloniti jedan njihov dio značilo bi narušiti sliku i ona više ne bi bila umjetničko djelo nego tek neki, polovni plagijat...
...i zato, u danima koji raduju, u danima koji bole...dok pregledavam cjelinu dosad složenu (a okvir je, nadam se, još uvijek daleko), ja znam....i osmijeh i suze i umiranja u dubini duše...
...nije li moja slika lijepa...?
...ne želim ih se odreći...
 

pa svi mi imamo svoje škrinjice uspomena koje nam uljepšavaju život...u koje zaranjamo da bi znali uživati u budućnosti:)

škrinjica...prekrasna riječ :))

tajna čovjekova života nije u tome da samo živi, već u tome zašto živi... slika ti je divna, i nemoj je se nikada odreći...:))

sigurno neću, diavoli :))

Dođu s vremenom i lego kocke, dođu puzle... i kojekakve još slagalice :)* ... a ovaj vitraj ti je cool :)*

TJ :))