Eto

Savija se prema meni kao crv
natečena, pokisla.
Osjeća lupanje vode,
otvara i zatvara uši,
čuje kako slabi glasovi bježe,
stojeći, klimajući se,
odjednom u pola puta zaboravlja što je to bilo
... zadržava spori ples.
Nešto se zaglavilo u atome, kišu.
Spaja se sa crnom materijom svemira,
nevidljivim ljubavima, od kojih odjeljuje naš život.
Osjeća točnu udaljenost od površine.
«Ne mogu se pomaknuti» govori i kreće.

jel ovo zagonetka?

:))
ovo je sex u moru :))

Lijepo napisano.

jako lijepo,pomalo tugaljivo ali istovremeno vrlo hrabro, nježno i plaho