uspomena na ljubav

Ovo je moj oproštaj od njega..
Ovaj blog je dugo živio zahvaljujući našim dogodovštinama.. U njemu se rodila naša ljubav, veza, sve lijepo i ružno... I tako će i otići.. S njegovim imenom.
Rozi se rodio u ovom blogu, na ovoj Iskrici. Sad, kad ga više nema...želim da ga ispratim - onako kako sam ga poznavala,potpisana kako spada, kakva sam ga i upoznala.. 
Mili moj. Rozi moj..s kojim je bilo sve rozo...
Danas sam saznala. Danas sam slučajno naišla vijest...A tebe, mili moj nema već više od mjesec dana.. Prekriva te zemlja...A ja...neznam ni gdje da potražim tvoj grob.
Kako li sam bila sretna zbog tebe zvijeri moja, kad si rekao...da želiš krenuti iznova.  Kad si napisao blog i posvetio ga «nekome»..
Rozi moj...Tako si živ u meni... ljubavi .. Hannnah i Rozi...Zar je moglo biti drugačije..?
Kako da ti sad kažem sve što sam htjela reći...Sve ono što je ostalo neizrečeno..Kad si  mi rekao da me želiš natrag...Kad si rekao koliko me voliš...i koliko nisi nikada prestao..Volio si me Rozi..Volio do smrti..Ja sam živjela za tebe... živjela s tobom...
I da...život nas je razdvojio...Krenuo si svojim putem kao i ja svojim... I dalje si me volio. I dalje sam te voljela. I prokleti ponos nije mi dozvolio da pokleknem kad si me zagrlio i rekao da želiš nas..Ti si imao druge...Ja sam imala njega...A znao si....moje srce nikad nije prestalo kucati za tebe..
«uz tebe sam tako smiren ....toliko mi značiš bumbaru...Zaboravio sam kako je divno osjećati se sigurno dok te držim u zagrljaju»
Sjećaš se mili? To si mi rekao još nedavno.... Još nedavno mrvo moja...
I slušam riječi pjesme Goodby my lover koju si mi tu posvetio u svom šeprtljavom blogu....Znala sam kome pišeš zlato...Znala sam....
''Goodbye my lover.Goodbye my friend.You have been the one.You have been the one for me..... I'd be the father of your child.I'd spend a lifetime with you.I know your fears and you know mine.We've had our doubts but now we're fine,And I love you, I swear that's true.I cannot live without you....''
Zašto...? Mili... Zašto? Zašto si tako otišao bez pozdrava...Koga da pitam? Kamo da idem? Kako? Kako sad dalje..?
Gledam naslovnicu novina..staru skoro mjesec i pol....I gledam....crna slova koja ispisuju tvoje ime...i gledam sliku automobila..
Naviru sjećanja i mješaju se sa suzama..Tvoja prva poruka....Prvi susret i poljubac... Tvoje riječi ''Malena moja,zbog tebe želim biti bolji čovjek''... Čuvao si me od svih zala....
''Malena..jedina si svjetla točka u mom životu....''
Željeli smo tako puno...
''Ako u tebi ima još imalo ljubavi za mene, i strpljenja....vrati se...Budi majka moje djece..i moja za sva vremena'' ...
Želim samo da ti pronađem grob..da ti malo budem blizu...i spustim ružu na zemlju u kojoj spavaš... Da zaplačem kad me nitko ne gleda, da ti kažem hvala....Hvala što si me volio, hvala što si bio velik dio mog života...Hvala što si me čuvao..hvala što si me učio životu.Što si bio moj život. Nikad nećeš saznati sve ono što sam ti htjela reći..
I sad ti pišem tu...na mjestu gdje smo se upoznali..Gdje je započela jedna ljubav...jedna strast...jedan zajednički život....jedno zauvijek..Gdje se ugasila moja zvijezda.. Roza zvijezda koja je nekad palila svojim sjajem...
 Moj prijatelj, moje zlato,moj anđeo je zauvijek zaspao... A ja moram dalje...Kako? Kad znam da te više nema..Da nikad više neću čuti tvoj glas...niti ugledati tvoj osmjeh... Da mi više nikad nećeš reći ''bumbarko dolazi ovamo..''
Da me nikad više nećeš stegnuti u zagrljaj onako da ostanem bez zraka..Da nikad više nećeš zadrhati u mom zagrljaju.Da me nikad više moje plave oke neće gledati onako kako su znale.
Ovo je jedini ispravan način da te ispratim na vječni počinak,mada te hladna zemlja prekriva već mjesec dana... kad već nisam bila tamo da spustim ružu u tvoj grob, anđele...Zato sad puštam suze za tobom..kad ne mogu ništa drugo učiniti.. Anđele počivaj u miru..zauvijek ćeš živjeti u meni..
I mrvo moja...budi strpljiv....Srest ćemo se opet jednom ..Čekaj me
Zauvijek tvoja Hannnah
 

još ga voliš......

kae bilo?

koliko je lijepo napisan blog toliko je tužnija priča... žao mi je...

uh.. nemam rijeci :(