život naš svagdašnji...

Još samo da se pomakneš
sa vrata skloniš
drugo mjesto zauzmeš
pustiš me da prodjem
jer ja te zaobizalim
u luku najširem
bez svog osmijeha
bez suvišnih pokreta...

Nikad bili prijatelji
sve priče bez prave teme
oštrom riječi kratiš vrijeme
Udariš..
pa ja tebe
svaka mi bora licem piše
ne popuštam ni korak više
zato mi se i čini da stojimo na istom mjestu
oduvijek..

Ovim tekstom čini mi se da si ga najbolje opisala :))) he!