ne tuguj...
tjerani zimskim vjetrom,
poludjeli valovi,
odnijeli lezaj nas od zâla,
s kog si znao nuditi voce slatko ,
socno,
svijajući svoje grane,i
da se moje zelje hrane,
ne tuguj,
iz topline novog kutka,
jos snaznijeg vrutka,
opet ces ti mene zvati,
ruke da ti opet ces jabukama
doticati more,
plave zore,
igrat ce se s tvojim tijelom,
na pijesku bijelom.....
23.08.2006. u 21:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara