nešto

 

copram :-)))
prva slika koju stavis bit ce u bojama mojeg srca ;-)
pusa
 
* * * * *
u dobrom raspolozenju vracam neke stare stvari ... ah ta inspiracija :-))
 
*  *  *  *  *
 
 sirena
original čitajte kod Vande ;-)
https://www.iskrica.com/weblog/com.php?ID=66744&WID=56222&page=0
Mek Din je odmarao oči na maglenoj kopreni. Duša mu je lagano plesala uz zvuk sirene. Taj prodoran zvuk nalik na bolan urlik bio je njegova pjesma za ples.
Bila je olujna noć. Munje su prale i palile nebo božanskim plamenim jezicima. Svjetionik je ponosno odolijevao svim valovima. Bio je jedina sigurna čvrsta točka daleko uokolo. Kao središte ringišpila a cijeli vodeni svijet se okretao oko njega.
Rana zora i blještavi izlazak sunca donijeli su novi dan i mirno more. Mek Din je izašao iz sigurna podruma da ponosno pozdravi snagu svjetionika. Trljao je pospane oči i unio u njih sol sa lica. Lagano su mu se zasuzile pa je u čudu stao i čekao.
Jel mi se priviđa ili me more počastilo prisustvom nekog tajanstvenog bića iz svojih dubina? - mrmljao je u bradu.
Suze su isprale sol iz očiju i krenuo je bliže, znatiželja je bila velika. Čudo još veće. Tik pred njegovim nogama ležalo je beživotno žensko tijelo. Čudo je bilo toliko veliko da je Mek Din ostao i bez pitanja i bez odgovora u svojoj glavi. Sagnuo se da joj barem makne kosu sa lica, da joj vidi lik, jer nekako u srcu obuze ga slutnja da mu je more poslalo neku skrivenu poruku iz svojih dubina. Jer stvarno, odakle ovdje djevojka miljama daleko od kopna.
Ugledavši joj lice bolan grč nalik na gađenje prošarao mu je lice. Djevojka je bila toliko ružna da mu je umaralo oči gledati je. Koža ispucala od sunca, izbrazdana brojnim ožiljcima, izgrižena solju, prepuna krvavih krastica. Tek tada primijeti Mek Din da joj je cijelo tijelo takvo.
Ružnog li stvora. Jel stvarno ovo neko upozorenje ili tek priviđenje? Sklopit ću oči na tren, pa nek se sve vrati u svakodnevicu – Mek Din čvrsto stisne oči kao da tjera od sebe u strahu neke zle slutnje.
Naglo otvori oči kao da je upravo začuo zvuk sirene koji ga je probudio iz duboka sna. Djevojka je još uvijek bila tu. Ležala je nepomično ali širom otvorenih očiju.
Pa ona je živa! Ajme sudbo kleta što li mi se to sprema?! – Mek Din tim je saznanjem izgubio sav onaj mir koji mu se jedini uvijek odražavao na licu, mir i sigurnost u ono što zna i nosi u srcu.
Ja sam Mek Din, a tko si ti?
Nije bilo čuti ni glasa odgovora. Teškom je mukom primaknula ruku obrazu i prstima prešla preko usana.
Pa da, žedna je, baš sam lud da je zamaram pitanjima. – Mek Din se polutrčeći uputi po vodu, naglo stane, okrene i vrati natrag. Stajao je tako nekoliko minuta gledajući je tako ružnu, ružnu i bespomoćnu. Sagne se i podigne je u naručje. Laganim se korakom uspinjao uz 80 stepenica sve do vrha tornja i mračne sobe. Svjetlo nije ni palio. Smjesti je na tvrd i grub, veoma neudoban ležaj. Onaj koji j bio najudaljeniji od njegova kreveta. Jer ostaviti je da umre je ne može, ali ni takvu unakaženu i ružnu ne želi je blizu sebe.
Prolazili su dani. Djevojka je još uvijek ležala na neudobnu ležaju, pila vodu a od neki dan i počela jesti. Zalogaj dva, kao kad gosti kušaju hranu domaćina samo da ga ne uvrijede. U polutami sobe njezino je lice izgledalo još ružnije i sablasnije. Njezinim prisustvom Mek Din nije nimalo promijenio svoj svakodnevni život. Jer ona nije hodala i nije govorila. Kap vode i zalogaj hrane koje joj je davao bilo je kao mrva kruha bačena galebovima.
Bila je tu a opet je nije bilo.
Prođe i četiri mjeseca od one olujne noći i sunčana jutra kad Mek Din udomi ružnu djevojku. Mek Din je kao i svake večeri uživao u muzici urlika sirene. Trgne se naglo i prestravljeno osjetivši toplu ruku na ramenu. Okrenuvši se njegove su oči uronile u oči djevojke obraz tik do njegova. Sve se tako brzo odigralo da nije imao vremena opet i ispočetka s zgražanjem zapaziti njezino ružno lice. Utopio je pogled i njezinim očima i sav nemir i ljutnja duboko skrivani proteklih mjeseci ocrtavali su mu se na licu
Tko si ti? Što radiš ovdje? Zašto tako bahato narušavaš moj mir, moju svakodnevicu? Mislim da zavređujem odgovore a ti samo šutiš, tako hladno i bezizražajno! Prokletstvo! Daj barem izusti glasa, nije valjda tako ružan za slušanje kao što je ružna tvoja pojava za gledanje!! – gotovo da je vrištao Mek Din potpuno uzrujan. Bila je to zadnja nada. Uvreda za reakciju. Reakciju bilo kakvu.
Ali djevojka nije odgovarala. Oči su ga nepomično gledale ne trepnuvši. Mek Din je još nekoliko trenutaka čekao odgovor, ljut, bijesan, tijelo mu se trzalo a oči mutile.
Prokletstvo… prokletstvo… !!! – vrištao je na sav glas
Pljunuo je u stranu i naglo otrčao uz stepenice. U trenu je bio na vrhu tornja i skriven u mraku sobe posegnuo je za žesticom. Da opere grlo od psovki, razum od ljutnje, srce od ogorčenja, da nađe svoj mir. Sirena je ispuštala svoj urlik, boca je bila napola prazna a Mek Din je polusvjesan ležao na krevetu. Tijelo nenaviklo na alkohol u polusnu mirilo je razum i tražilo utjehu. Sanjao je mirno more, srebrn bljesak zraka sunca na pučini, pjev sirene i galebove u daljini kako dolaze. Odjednom pojavi se Ona, ružna lica, očiju koje nepomično gledaju. Suze su potekle niz ružno lice. Mek Din vidio je samog sebe kako joj rukom nježno otire suze sa obraza. Pri svakom dodiru zablistala bi zvjezdana prašina. Sve ružno bi nestalo svakim novim dodirom ruke, svakom novom obrisanom suzom. I lice je dobilo sasvim neki novi izgled. Teško ga je opisati riječima. Ne može se reći da je bilo lijepo, je nešto lijepo je ono što se samo gleda. Obrisi obraza bili su kako magla mekani gotovo prozirni a opet topli i nježni. Nije bilo ožiljaka, krastica, bora. Bilo je toliko ljubavno i blisko da je jednostavno mamilo svaki novi dodir. Suze su se i dalje caklile iz očiju lagano se kotrljajući niz obraze, ne zbog tuge već kao izgovor za svaki novi dodir Mek Dinove ruke. U daljini na moru pojavili su se valovi i bjeličasta pjena. Čudovište se brzo približavalo. Izronilo je svoj dugi vrat i ispustilo urlik koji para oceane. U taj tren Mek Din se naglo prene skočivši na noge. Zbunjeno se okretao po sobi. U mraku tražio je zraku svjetlosti i odsjaj zvjezdane prašine sa Njezina lica. Mamurluk mu je teškim čekićem razbijao u glavi. Jurio je niz 80 stepenica da uhvati stvarnost.
Ne to nije bio san. Sve je dobro i jednostavno, nisam je povrijedio samo sam se bojao – mrmljao je u bradu
Stajao je zbunjeno u podnožju svjetionika i šarao očima oko sebe. Samo nekoliko trenutaka prije ovdje je milovao njeno lice a sada je više ne može pronaći.
Ma gdje li je samo, zašto je njegove oči ne vide.
Svuda naokolo bila je gusta magla kroz koju su se probijala svjetla svjetionika. Prodoran urlik sirene odjekivao je u sve kraćim razmacima i kao da je dolazio sa mora a ne s tornja. Mek Din uputi pogled u smjeru zvuka sirene. Sve što je uspio vidjeti bili su lagani valovi i mjehuriću zraka koji su stvarali bjeličastu pjenu. Bila je nalik na zvjezdanu prašinu, ali bila je hladna i brzo se gubila u dubinama. Nešto je poniralo u dubine. Sve dok sirena nije utihnula potpuno. Mek Din je još dugo gledao u ono mjesto i iščekivao bjeličaste mjehuriće morske pjene.
Samo još tren…samo još tren i pojavit će se – šaputao je
Nakon nekoliko sati ponovo se oglasi sirena. Toranj je ponovo oživio svojim urlikom pjesme za ples. Mek Din se trgne iz razmišljanja i iščekivanja. Znao je da je kasno sada. Sve je otišlo u nepovrat. Čudovište je otišlo nazad u dubine, bilo mu je jasno da ništa ne smije toliko voljeti. Zakopalo se u dubine i ostalo tamo sjedinjeno s vječnošću. No bolne suze probudile su ga i ponovo je izronilo da utješi nesretno biće. Otišla je s njim putevima vječnosti. More ju je poklonilo i natrag udomilo u topli zagrljaj.
More ju je izbacilo na odredištu sudbine. Smjerovi sudbine uvijek su unaprijed određeni i zacrtani ali uzroci i povod nikad nam nisu jasni ni razumljivi sve dok nije gotovo. Kad prođe sve oči vide drugačije. Bila je ružna ali oduvijek je bila lijepa samo za njega, za onog skrivenog duboko ispod smirenog života. Strah je crtao odbojnost njezinog lica. Toliko čekanja i čežnje previše je očvrsnulo oklop preživljavanja.
Toliko je dugo čekao da ga je sumnja uvjerila kako se Ona nikada neće vratiti kući. I nakon određenog vremena poželio je da uništi tu čežnju i ljubav kako ga više ne bi uznemirivala i nanosila mi bol. Bio je uvjeren da je uspio. Ali prvi pogled na beživotno tijelo koje je izbacilo more nakon oluje razorio je sva uvjerenja. I zato je bio ljut. Toliko godine živio je uvjeren kako je sve prošlo a samo jedan tren bio je dovoljan da uništi sve odluke. Mjesecima je prividno živio svoj život a duboko u sebi udisao bi zrak sekundu nakon nje u istom ritmu udaha. Osluškivao bi u tami otkucaje njezina srca. Sanjao je noćima kako joj miluje ružno lice i govori da je najljepša na svijetu. Budio bi se sjetan i ljut, strah mu je priječio ja oživi snove. I onda zadnji tren i šansa za sve. Napad je najbolja obrana, provokacije i uvreda, hoću vidjeti koliko te boli. Jer onaj koga boli taj i voli. No strah je bio toliko velik da ni njezina bol nije bila dovoljna. Želio je nekakav znak, potvrdu, da je sreća stvarna, da ljubav neće sutra nestati, jer nakon toga ponovno se vratiti na stare tračnice života nikako ne bi mogao. Ne nakon svega.
A sad je bilo kasno. Natrag ne postoji a naprijed ne zna. I znao je da čudovište nije zaronilo nazad u dubine jer bilo mu je jasno da ništa ne smije toliko voljeti, nego je bilo tužno i nesretno jer svoju ljubav nema kome dati.
p.s. Postoje inspiracije, da nas nasmiju, da nas ugriju, da nam prave društvo kad nema nikoga, da oboje snove u sreću, da prosipaju nadu, da nas rastuže i ljute. Postoje iz hiljadu različitih razloga.
Postoje da posiju klicu sumnje koliko smo bez pitanja spremni odgovora izreći.
Don't let yourself be hurt this time.Don't let yourself be hurt this time.
Then I saw your faceThen I saw your smile
The sky is still blue The clouds come and go Yet something is different Are we falling in love?
Don't let yourself be hurt this time.Don't let yourself be hurt this time.
Then your kiss so soft Then your touch so warm
The stars still shine bright The mountains still high Yet something is different Are we falling in love?
Falling
Falling
Are we falling in love?
 

nemoj coprat. ili idemo coprat skup da bu nekaj vise od sarene slike

tamno crvena? :) ali samo dobre coprije, druge ne vrijede.

neznam jesam li pogodila nocas :)) sutra cemo nesto za tebe staviti...(fraktal srce mi se ne svidja ima mnogo crnog unutra)