sub danile 2

…Ona je bila gotovo djevojčica s očima veselih ptičica i kožom bijele malase što bi u suton isijavala žar sunca i u čijoj se unutrašnjosti osjecao dah žive zvijeri. Njegova proturiječna ljubav nalikovala je zabrtvljenoj kući pred divljanjem oluje. Uzaludno je kuržio oko nje s previše gizodušja da bi mu se moglo udovoljiti, ali nije bilo tog vjetra u prsa niti snježne mećave koji bi ga spriječili biti posve opijenim njezinom ljepotom i nitko zapravo osim njih samih nije mogao razaznati stvarne temelje, niti dokučiti izvor te nepredvidljive ljubavi podrhtavajući u tišini od otkucaja usplahirena srca. No… njegova vrltna kozja staza ne lijevoj ruci ukrašena metalnom narukvicom rimskog gladijatora nikada nije dodirnula skunju zadignutu do bedara na raširenim koljenima s putenošću i utjelovljenom strašću koja pozdravlja brodove ili lomi krute ljušture grubijana. Mamila ga je u pozi koju obožava. Pozi koja joj je bila najudobnija. Poza naslade pred zapanjenim očima što zove na iskazivanje dominatnim ljubavnim užicima s gorljivošću svih njihovih predhodnika u raju tog povijesnog kreveta. A on je čekao. Čekao pravi trenutak, čekao trenutak da bude samo njegova. Čekao mjesec da ponovo obasja prozor njegove drage nebi li ugledao njezin odraz. Čekao dok je odlazila. Čekao na povratak. Umorivši se od čekanja napisao je: Umorio sam se od čekanja. Ne želim se smrzavati iz kurtoazije ili na kraju krajeva gušitit se u baruštini ravnodušja. Odvratni osjećaji izgubljenosti kojih se trudim potisnuti. Prezirem patetiku da bi samo malo kasnije i neopazice upao u prvu zamku zaborava. Ne znam što da radim sa sobom i ovim teretom čitavoga svijeta na duši u nekoj vrlo uskoj ulici sa kućama bez rednih brojeva. Imam samo jedan život nedostojan da prokljuvi sve zagonetke svijeta utemeljene na umjetnosti škrtarenja. U takvim trenucima jedino na što mislim si ti i nije mi jasno kako sam ikada mogao živjeti bez tebe. Postoji jedan odnos prešutnog sudioništva snažniji od ljubavi. Nazivam je "ljekovitom nesanicom" s kojom se sastanci ugovaraju unaprijed, a i to vrijedi samo za iznimne slučajeve poput ovoga kada sam ispunjen gnjevom što ne mogu obuzdati poriv za plakanjem. Umorio sam se od čekanja obuzet panikom gledajući vlastiti odraz iz različitih uglova umnogostručen u brojinim ogledalima i osjetio se prestrašenim i samim pomislivši na neminovnost smrti. Odlučio sam te potražiti… Tada je vjetar iznenada utihnuo među borovima, a nebo se nad kućom u ulici manga osulo zvijezdama. Uvidjeo je prolaz kroz ogromno dvorište sa zelenilom i divljim ptičicama omeđeno dvama paviljonima obasjana jakom svjetlošću… ;)

27.08.2006. u 13:36   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

toliko priče a ništa nisi rekla.
to je talent ili si u školici naučila?

Autor: ljencina   |   27.08.2006. u 13:46   |   opcije


je, je, lako se bahatit, al ja sam bome vu dvorište popikal one kandelabere sa solarnim ćelijama kad sam vidil kolki mi ujesen bude račun od struje za vikendicu... ;D

Autor: pike_TS   |   27.08.2006. u 14:00   |   opcije


:)

Autor: daca_   |   11.09.2006. u 15:09   |   opcije


Dodaj komentar